Ljuta hrana kroz povijest i danas

Hranu karakterističnu za određene kulture automatski povezujemo s okusom ljutog. Primjerice, nemoguće je zamisliti meksičku kuhinju bez ljutih papričica.

Veza između ljute hrane i određenih kultura najvjerojatnije leži u geografskom području na kojem se određena kultura razvijala. Dokazi o korištenju ljutih papričica u prehrani datiraju još iz 2500. godine pr. Kr. i pronađeni su u Južnoj Americi. Ovi začini su sve do 13. stoljeća korišteni isključivo na području Južne Amerike, a kasnije su se raširili po cijelom svijetu.

Veza između visokih temperatura i ljute hrane

Zašto je ljuta hrana karakteristična za kulture koje su se razvijale na područjima gdje prevladavaju velike vrućine?

Prije nego što se u našim domovima nalazio hladnjak, ljudi su pronalazili razne načine kako očuvati hranu svježom i sačuvati je od kvarenja. Jedan od načina je korištenje začina. Primjerice, čili papričice pokazuju izražena antimikrobna i antifungalna svojstva. Njihovim korištenjem je omogućeno produljenje roka trajanja određene hrane u predjelima gdje prevladavaju visoke temperature, ali je i pronađen način za poboljšanje okusa hrane koja više nije svježa. Za specifična svojstva čili papričica odgovorni su spojevi iz skupine kapsaicinoida, a posebno je važan kapsaicin.

Osim što začini ljutog okusa produljuju rok trajanja hrane, ljuta hrana izaziva znojenje. Znojenje je jedna od ključnih metoda regulacije naše tjelesne temperature. Kako znoj isparava s površine naše kože, ona se hladi.

Odgovor organizma na ljuto

Razlozi iz kojih danas konzumiramo ljutu hranu razlikuju se od povijesnih razloga budući da nam začini više nisu nužno potrebni za održavanje svježine hrane. Danas jedemo ljuto zbog uzbuđenja koje osjećamo dok jedemo nešto ljuto ili jednostavno jer volimo taj okus.

Ranije spomenuti spoj, kapsaicin, veže se za određene receptore na jeziku te izaziva jednak osjećaj kao da se na jeziku našlo nešto iznimno vruće. Kada pojedemo ljutu papričicu, neuroni šalju poruku mozgu te mozak taj signal interpretira kao da je nastala opekotina na jeziku. Naše tijelo se ponaša kao da je nastala prava opekotina bez obzira na to što smo samo pojeli ljutu papričicu. Živčani završetci osjetljivi na bol nalaze se i u želucu te se zato može javiti nagon za povraćanjem ukoliko pojedemo nešto što je za nas pretjerano ljuto.

Detaljnije o mehanizmu djelovanja kapsaicina možete pročitati ovdje: https://recipe-cpsa.com/hladnoca-i-toplina-iz-hrane/

Ima li razloga za brigu?

Dobra vijest za sve koji vole jesti ljuto je da ne postoje dugoročno štetni učinci ljute hrane na naš organizam. Bez obzira na specifičan odgovor koji naše tijelo ima na ljutu hranu, konzumacija ne nosi sa sobom opasnost po nas.