Svi smo se u životu barem jednom susreli s neugodnim osjećajem hladnoće kad nakon žvakanja Bronhi bombona ili žvaka udahnemo zrak. Vani je toplo – pa zašto nam je toliko hladno u ustima?
Za takav doživljaj možemo “zahvaliti” jednom od članova skupine kanala podužeg imena – transient receptor potential cation channel subfamily M member 8, odnosno TRPM8, eksprimiranog u koži, mukozi usne šupljine i prostati. Receptor je neselektivan te permeabilan za većinu jednovalentnih kationa (natrij i kalij) te kalcij od dvovalentnih. Aktiviraju ga različite sastavnice eteričnih ulja, poput mentola i eukaliptola te gorak alkaloid ilicin, a od fizikalnih promjena reagira na hladnoću (temperatura manja od 25 Celzijevih stupnjeva) i promjenu intracelularnog pH.
Ulaskom i izlaskom spomenutih iona mijenja se membranski potencijal neurona. Promjenom temperature mijenja se energija aktivacije kanala, odnosno o naponu ovisna otvorenost/zatvorenost te se smanjenjem topline povećava permeabilnost prema natriju i kalciju. Njihovim ulaskom u neuron odašilje se signal prema mozgu da smo došli u kontakt s izvorom hladnoće- Mentol pak služi kao nekakav stabilizator otvorene konformacije TRPM8 kanala, što naš senzorni sustav protumači ponovno kao nešto hladno te se zato javlja osjet hladnoće čak i pri sobnim temperaturama. Dodatno djelovanje mentola jest njegovo senzibilizirajuće djelovanje na neurone – osjet je prisutan i neko vrijeme nakon prestanka podražaja. To je, uz aromu, ujedno i razlog njegovog dodavanja u većinu žvakaćih guma te pasta za zube.
Sličan mehanizam slanja podražaja, ali sa suprotnim učinkom, imaju TRPV1 receptori, punog naziva vanilloid receptor 1 ili receptor za kapsaicin. Oni pripadaju porodici transient receptor potential cation channel subfamily V member 1, dakle srodni su s prethodno spomenutim kanalima, međutim prag aktivacije iznosi 43 Celzijeva stupnja. Jednostavnije rečeno, to su receptori za toplinu, ali i bol. Djelovanje kapsaicina, glavne komponente chilli papričica, isto je kao mentola, dakle stabilizira se otvorena konformacija kroz koji slobodno prolaze kationi te se zahvaljujući depolarizaciji odašilje signal u mozak za toplinu i bol. Farmaceutska industrija je i u njemu našla važnost zbog njegovog desenzitizirajućeg učinka. Naime, ako dovoljno dugo apliciramo kapsaicin na isto mjesto, s vremenom će se smanjiti osjet boli u njemu. Zbog toga se koristi u preparatima za reumu, kao rubefacijens i pomoć pri bolovima u mišićima i zglobovima uzrokovanih artritisom ili nekakvim istegnućima. Preporučuje se i pacijentima s post-herpetičkom neuralgijom (bol nakon teže infekcije herpes virusom), dijabetičkom neuropatijom ili pak HIV-om uzrokovanom neuropatijom. Važno je samo upozoriti pacijente da preparat (krema, mast, flaster) isprva može imati poprilično neugodan efekt te da je potrebno nekoliko tjedana za ispoljavanje njegovog efekta.
Za kraj priče o kapsaicinu, za one koji ne znaju, a vole ljutu hranu, bitno je napomenuti: ukoliko vas hrana previše žari i pali po ustima, pijenje hladne vode neće pomoći. Kapsaicin je izrazito hidrofobna molekula te mu hidrofilni medij ne može ništa! Umjesto toga, popijte čašu mlijeka (isključivo životinjskog porijekla) – lipofilni kazein djeluje kao detergent prema kapsaicinu te ga otapa i smanjuje osjet vrućine.
