“Vrijeme provedeno sa mačkama nikada nije protraćeno.” riječi su psihologa Sigmund Freuda. Nažalost, neki od nas lišeni su užitka koji pruža mazna mačka u krilu. Alergija na mačke vrlo je raširena te je prema statistikama čak jedna od pet osoba zahvaćena njome.

Što su alergije?

Alergije predstavljaju neuobičajeni i neprimjereni odgovor imunosnog sustava na različite čimbenike okoliša, a izazvane su brojnim alergenima. Kako bismo mogli govoriti o alergijama, potrebno je poznavati osnovne mehanizme funkcioniranja imunosnog sustava.

Jedan od temelja stečene imunosti nekog organizma predstavljaju protutijela, topljive molekule koje luče plazma stanice, a sastoje se od Fab fragmenata i Fc regije. Protutijelo se vezuje Fab fragmentom za određeni antigen, pri čemu dolazi do konformacijske promjene protutijela te ono ima veći afinitet za vezanje na receptor određene stanice imunosnog sustava.
Jedan od tipova protutijela je imunoglobulin E (IgE) koji je ujedno najmanje zastupljen u serumu (čini manje od 0,1% ukupnih serumskih imunoglobulina), a predstavlja ključnu molekulu za obranu domaćina od helminata. IgE se svojom Fab regijom vezuje za nametnika (helmint), a Fc regijom za mastocite i eozinofile, nakon čega dolazi do procesa degranulacije granulocita. Degranulacijom ispuštaju se aktivne tvari s ciljem ubijanja nametnika.

No, kakve veze imaju nametnici i alergije? Njihova poveznica temelji se upravo na IgE. Da bismo nešto definirali alergijom, ono mora biti posredovano imunoglobulinima E.
Naime, prilikom prvog izlaganja određenom alergenu, dolazi do proizvodnje specifičnih IgE, nakon čega se vezuju na mastocite i dolazi do degranulacije. Zanimljiva je činjenica da, nakon prvog izlaganja alergenu, koncentracija IgE u serumu je veća no inače. Za vezivanje na receptore mastocita veći afinitet imaju oni imunoglobuli E koji su povezani u kompleks s antigenom. No, u slučaju povećane koncentracije imunoglobulina E u serumu dolazi do nadvladavanja slabog afiniteta vezanja za receptor te se IgE vezuje za receptor mastocita bez da je prethodno na njega vezan određeni antigen. Iako postoji, ta veza je toliko slaba da ne dolazi do aktivacije mastocita. Opisana situacija izuzetno je bitna za shvaćanje priče o alergijama. Dakle, nakon prvog izlaganja alergenu povećana je proizvodnja IgE, njihova velika koncentracija nadvladava slabiji afinitet te se oni sami vezuju za mastocite i u svojevrsnom su stanju „pripravnosti“. Prilikom drugog izlaganja alergenu, alergen se vezuje za IgE koji su već vezani za mastocite i dolazi do brze aktivacije mastocita zbog same činjenice da više nije potreban korak prvo vezivanja alergena za IgE, a potom za mastocit. To je ujedno i razlog zašto vrlo malene koncentracije alergena kod alergičara dovode do alergijske reakcije.

Aktivacijom mastocita otpušta se histamin koji djeluje kao vazodilatator (širi krvne žile) i bronhokonstriktor (suzuje bronhe). Upravo zato dolazi do curenja nosa, svrbeža očiju, kihanja, osipa i ostalih simptoma alergije. Vjerojatno je svima poznato kako alergije mogu biti, primjerice, na pelud, ali i na hranu. U slučaju kada je osoba alergična na pelud, alergijska reakcija je lokalna (ograničena na dišni sustav) i simptomi su blaži. No, ako osoba pojede nešto na što je alergična, tada dolazi do sistemskog izlaganja alergenu, a samim time i do sistemske reakcije što je daleko opasnije. Zbog obilnog vazodilatirajućeg učinka histamina, u tom slučaju, može doći i do zastoja rada srca.

Uzrok alergije na mačke

Do danas je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (engl. World Health Organization, WHO), tj. Međunarodnoj uniji imunoloških društava (engl. International Union of Immunological Societies, IUIS) registrirano osam alergena mačaka. Fel d1, sekretoglobin, glavni je mačji alergen. Iako je monosenzibilizacija (preosjetljivost na jednu grupu alergena) na Fel d1 česta, pojedinci osjetljivi na mačji alergen Fel d2 (alergen na albumin) i Fel d4 (alergen na lipokalin) obično su također osjetljivi na Fel d1. Sve mačke proizvode Fel d1, bez obzira na pasminu, dob, duljinu dlake, spol ili tjelesnu težinu. Za sada ne postoji mačka koja je u potpunosti bez alergena, već samo one s nižom koncentracijom istih. Studije su pokazale da muške mačke nakon kastriranja proizvode od 3 do 5 puta manje Fel d1, ali i da se proizvodnja istog može vratiti primjenom egzogenog testosterona. Takva saznanja sugeriraju na poveznicu testosterona i proizvodnje Fel d1.
On se proizvodi prvenstveno u žlijezdama slinovnicama i lojnicama, a u manjim količinama u mliječnim i analnim žlijezdama. Biološka uloga Fel d1 za mačku još nije poznata, ali je predložena uloga feromona. Fel d1 lako ostaje u zraku u česticama peruti i prašine – oko 60% nose čestice promjera manjeg od pet mikrometra. Sve to uzrokuje prisutnost alergena i u kućama bez mačaka te raznim javnim prostorima, no te razine su često niske i ne izazivaju simptome.

Simptomi

Tipični simptomi alergije na mačke jesu rinitis, astma i konjuktivitis. Kvaliteta života kod onih alergičnih na mačke je smanjena te posljedično mogu patiti od lošeg sna, umora, smanjene koncentracije, niže radne produktivnosti te promjena raspoloženja. Procjenjuje se da su kućni ljubimci treći uzrok alergijske astme. Simptomi astme kod ispitanika prije i nakon kontakta s mačkama povezani su s kosenzibilacijom na Fel d1 i Fel d4.

Dijagnoza

Dijagnoza mačje alergije temelji se na simptomima koji se javljaju tijekom izlaganja na mačje alergene. Kožni test ubodom standardnim ekstraktima i testiranje vrijednosti specifičnog IgE za pojedinačne alergene pouzdani su načini otkrivanja alergije. Međutim, rezultati ovih testova trebaju se podudarati i s razvitkom simptoma u prisutnosti mačke. Predloženo je nekoliko preporuka za smanjenje alergijskih reakcija, ali do danas nijedna od njih ne daje uvjerljive dokaze.

Mogućnosti liječenja

Činjenicu da je mačja slina najveći izvor Fel d1 iskoristili su istraživači iz Nestlé Purina. Oni testiraju hranu za mačke koja sadrži antitijelo koje se veže na alergen u slini dok mačka jede. Ovo antitijelo ne sprečava mačku da proizvodi alergen, no onemogućuje ljudskom imunosnom sustavu da ga prepozna. Dosadašnji testovi upućuju na to da hrana može upola smanjiti količinu aktivnog alergena na mačjoj dlaci što bi moglo biti dovoljno za pružanje olakšanja nekim osobama s blagom do umjerenom alergijom na mačke. S druge strane, osobe s ozbiljnom alergijom neće moći tolerirati čak ni najmanju količinu Fel d1 bez razvijanja simptoma.

Jedan od načina liječenja također je cijepljenje mačaka protiv svog Fel d1. Cjepivo bi trebalo potaknuti mačji imunosni sustav na stvaranje antitijela koja bi se vezala za Fel d1. Početni test obavljen je na više od 50 mačaka koje su kroz 3 tjedna primale injekcije. Lučenje Fel d1 smanjilo se za više od pola te sve to bez nanošenja štete mačkama. No, prije konačnog plasiranja na tržište, planiraju se daljnja sigurnosna ispitivanja.

 

Literatura

1. Satyaraj E, Wedner HJ, Bousquet J. Keep the cat, change the care pathway: A transformational approach to managing Fel d 1, the major cat allergen. Allergy, 2019, 74, 5-17.

2. Satyaraj E, Wedner HJ. A Novel Approach to the Reduction of Cat Allergen Fel d1 Through Inclusion of an Egg Product Ingredient Containing Anti-Fel d1 IgY Antibodies in the Feline Diet. Allergy Immunol, 2019, 4, 40-46.

3. Satyaraj E. Reduction of active Fel d1 from cats using an antiFel d1 egg IgY antibody. Immunity, Inflammation and Disease, 2019, 1-6.

4. Explainer: What are allergies?, 2020, https://www.sciencenewsforstudents.org, pristupljeno 25.2.2020.

Izvor fotografije

©elenaleonova via Canva.com