Prekomjerna tjelesna masa i pretilost česti su zdravstveni problemi današnjice koji se, nažalost, među širom populacijom rjeđe doživljavaju kao bolest, a češće kao: Ah, voli si dobro pojesti. Možda su baš zato u prošlosti lijekovi za ove bolesti bili slabo razvijani te bili ograničenog djelovanja. S druge strane, danas mnoga istraživanja o debljini pokazuju prilično dojmljive rezultate, pa tako i jedna američka studija koja je uspoređivala dva antidijabetička lijeka – semaglutid i tirzepatid.
Kako ovi lijekovi djeluju?
Dok su Sjedinjene američke države prema prevalenciji pretilosti od 36,2 % na visokom desetom mjestu u svijetu, usporedno se ondje vrše istraživanja kako bi se takvi poražavajući podatci donekle poboljšali. Dvama lijekovima – semaglutidu i tirzepatidu koji se koriste za liječenje nedovoljno dobro kontrolirane šećerne bolesti tipa 2, uspoređena je djelotvornost u smanjenju tjelesne mase. Odrasli pacijenti na kojima su se istraživanja provodila, a koji su koristili injekcije tirzepatida, izgubili su više tjelesne mase od onih kojima je injektiran semaglutid.
Oba lijeka su agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1 RA), a tirzepatid je također agonist želučanog inhibicijskog polipeptida (GIP). Receptor za GLP-1 je meta jer je jedna od uloga ovog peptida povećanje sekrecije inzulina te smanjenje sekrecije glukagona iz gušterače. Želučani inhibicijski protein slab je inhibitor lučenja želučane kiseline, ali je kod ovih lijekova važan jer stimulira lučenje inzulina. Dakle, obje navedene mete imaju važnu ulogu u fiziologiji inzulina čiji je deficit najvažnija značajka šećerne bolesti. Zbog uske povezanosti šećerne bolesti tipa 2 i debljine, ovi su lijekovi naišli i na uporabu u terapiji debljine.
Što kažu stručnjaci?
Dr. Rodriguez i njezin tim koji su provodili ovu studiju uključili su 18 000 pacijenata u nju, a nešto više od polovice bolovalo je od šećerne bolesti tipa 2. Tijekom provođenja studija, neki pacijenti prestali su uzimati terapiju. Međutim, oni koji su je uzimali do kraja, postigli su vrlo zamjetljive rezultate. Nakon dvanaest mjeseci terapije korisnici tirzepatida izgubili su prosječno 15 % tjelesne mase, a semaglutida 8 %.
Naravno, rezultati bi vjerojatno bili nešto drukčiji da određen broj ispitanika nije prekinuo terapiju tijekom istraživanja, no to ne mijenja činjenicu da se tirzepatid pokazao daleko učinkovitijim. Mnogi ispitanici prijavili su nuspojave pa je tako 1 od 5 osoba doživjela mučninu i povraćanje, a žučni kamenci su se pojavili kod 1 od 6 osoba. Međutim, iako je evidentna razlika učinkovitosti ova dva lijeka, broj nuspojava im je bio podjednak.
Još jedna od zanimljivosti je ta da je do većeg gubitka tjelesne mase došlo kod ispitanika koji nisu bolovali od šećerne bolesti. Stručnjakinja za liječenje dijabetesa i pretilosti, dr. Adeyemo sa Sveučilišta u Kaliforniji, zaključuje kako je važno terapiju prilagoditi pojedinom pacijentu. Ne treba isključiti ni one pacijente koji ne podnose GLP-1 RA pa je kod njih potrebno posegnuti za drugim skupinama lijekova. Isto tako, doktorica tvrdi kako će oba lijeka zasigurno naći svoje mjesto pod suncem jer osim što pomažu kod gubitka tjelesne mase, primarno su indicirani za terapiju dijabetesa, a pozitivno djelovanje pokazuju i u terapiji kardiovaskularnih bolesti. Također je potrebno naglasiti kako nijedan od ovih lijekova još uvijek nije indiciran u terapiji debljine, već isključivo dijabetesa tipa II.
Bolje spriječiti nego liječiti
Debljina je bolest o kojoj se zadnjih godina sve više podiže svijest te se javno mnijenje o ovoj bolesti polako mijenja. Osim što debljina donosi estetske poteškoće, ona predstavlja rizik za razvoj brojnih kroničnih bolesti te prijevremene smrti. Kako bi se ovakvi ishodi spriječili, studije poput ove američke važne su jer omogućavaju proširivanje spoznaja i znanja o postojećim lijekovima, ali i poticanje za razvoj novih. Međutim, ono što svatko od nas može napraviti je hraniti se uravnoteženo i baviti se fizičkom aktivnošću jer to je najbolji lijek, ali i prevencija pojave prekomjerne tjelesne mase.