Kopeptin – novi potencijalni biomarker u dijagnostici akutnog infarkta miokarda

Akutni infarkt miokarda (AIM) jedan je od vodećih uzroka smrtnosti u razvijenom svijetu te predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da prevalencija bolesti doseže približno 3 milijuna ljudi diljem svijeta. Pravodobno postavljanje dijagnoze ključno je za rano započinjanje liječenja i smanjenje mortaliteta i komplikacija bolesti. Među najvažnijim srčanim biomarkerima danas se ističe srčani troponin, koji predstavlja zlatni standard u dijagnostici akutnog infarkta miokarda zbog svoje visoke osjetljivosti i specifičnosti. Osim troponina, u kliničkoj praksi koristili su se i drugi biomarkeri poput kreatin-kinaze MB (CK-MB) i laktat dehidrogenaze (LDH). Budući da troponin može ostati uredan tijekom prvih sati nakon pojave simptoma, raste interes za nove biomarkere za raniju dijagnostiku AIM-a. Jedan od njih je kopeptin, stabilni fragment pre-pro-vazopresina, koji se brzo oslobađa tijekom akutnog stresa te može pomoći u ranom isključivanju AIM-a, osobito u kombinaciji s visokosenzitivnim troponinom.

Što je kopeptin?

Kopeptin je fragment prekursora vazopresina kojeg proizvode neuroni hipotalamusa i supraoptičke jezgre. Pohranjuje se u sekretornim granulama neurohipofize te se oslobađa kao odgovor na različite podražaje. Iako njegova biološka uloga još nije u potpunosti razjašnjena, smatra se da može sudjelovati u trodimenzionalnom savijanju molekule vazopresina. Kopeptin je povezan s istim patofiziološkim putovima kao i arginin-vazopresin (AVP), a oba se oslobađaju kao odgovor na aktivaciju osmoreceptora u hipotalamusu uslijed povišenog osmotskog tlaka ili smanjenog volumena cirkulirajuće tekućine.

Osim promjena osmotskog tlaka, na izlučivanje kopeptina utječu i drugi neuroendokrini mehanizmi, pri čemu nespecifični somatski stres predstavlja važan regulator njegova oslobađanja. Zbog toga su povišene razine kopeptina zabilježene u različitim akutnim stanjima, uključujući sepsu, akutni infarkt miokarda, moždani udar i preeklampsiju, pa se smatra markerom endogenog stresa.

Za razliku od AVP-a, čija je klinička primjena ograničena zbog kratkog poluvremena života, nestabilnosti u cirkulaciji i povezanosti s trombocitima, kopeptin je stabilniji biomarker i ima dulje vrijeme poluraspada. Zbog toga je njegovo određivanje praktičnije i pogodnije za rutinsku laboratorijsku dijagnostiku.

Dijagnoza akutnog infarkta miokarda

Akutni infarkt miokarda (AIM) jedno je od najčešćih hitnih kardioloških stanja te zahtijeva brzu dijagnostiku i pravodobno liječenje zbog visokog rizika morbiditeta i mortaliteta. On se dijeli na infarkt miokarda s elevacijom ST-segmenta (STEMI) i infarkt miokarda bez elevacije ST-segmenta (NSTEMI), dok nestabilna angina klinički nalikuje NSTEMI-ju, ali bez povišenja srčanih biomarkera. AIM nastaje kao posljedica nedovoljne opskrbe miokarda kisikom, što dovodi do ishemije i nekroze srčanog mišića te može uzrokovati poremećaj sistoličke i dijastoličke funkcije, aritmije i druge ozbiljne komplikacije. Pravodobna reperfuzija i uspostava koronarnog protoka ključni su za poboljšanje prognoze, osobito unutar prvih 6 sati od pojave simptoma.

Dijagnoza AIM-a postavlja se na temelju kliničke slike i dijagnostičkih kriterija koji uključuju simptome ishemije, nove promjene ST-segmenta ili blok lijeve grane snopa na EKG-u, prisutnost patoloških Q-valova, novu regionalnu abnormalnost pokreta stijenke srca ili dokaz intrakoronarnog tromba angiografijom ili obdukcijom.

Srčani troponini (cTnI i cTnT) danas predstavljaju zlatni standard u dijagnostici AIM-a te su ključni kriterij prema Četvrtoj univerzalnoj definiciji infarkta miokarda, koja AIM definira kao akutno oštećenje miokarda uz porast i/ili pad vrijednosti troponina s barem jednom vrijednošću iznad 99. percentila gornje referentne granice. Međutim, iako su troponini specifični za miokard, nisu potpuno specifični za AIM jer njihove vrijednosti mogu biti povišene i u drugim stanjima, poput bubrežne insuficijencije ili drugih srčanih oštećenja. Također, troponini se počinju pojavljivati u cirkulaciji nekoliko sati nakon početka AIM-a, dosežu vrhunac nakon 14–16 sati te ostaju povišeni više dana.

Kopeptin u akutnom infarktu miokarda

Za razliku od troponina, kopeptin nespecifično odražava razinu endogenog stresa te se vrlo brzo oslobađa nakon akutne ozljede miokarda. Njegove koncentracije naglo rastu u ranoj fazi AIM-a, što ga čini korisnim biomarkerom u ranoj dijagnostici akutnog koronarnog sindroma, osobito kod bolesnika koji se javljaju u hitnu službu neposredno nakon pojave boli u prsima. Pokazano je da bolesnici sa STEMI-jem imaju više razine kopeptina u odnosu na bolesnike s NSTEMI-jem, dok su najniže vrijednosti zabilježene kod nestabilne angine, što upućuje na povezanost razine kopeptina s opsegom nekroze miokarda. Zbog brzog porasta nakon nastanka AIM-a, kopeptin se smatra korisnim dodatkom troponinu u ranom isključivanju infarkta miokarda. Zbog različitih vremenskih obrazaca oslobađanja, kombinacija kopeptina i srčanog troponina omogućuje brže i pouzdanije isključivanje akutnog infarkta miokarda. Takav pristup može povećati broj ranih otpusta bolesnika te smanjiti potrebu za serijskim uzorkovanjem krvi, produljenim boravkom u bolnici i dodatnim medicinskim troškovima.

Biomarker budućnosti

Kopeptin, koji se izlučuje u ekvimolarnim količinama s AVP-om, predstavlja stabilan i pouzdan surogat vazopresina te obećavajući biomarker u kardiovaskularnim bolestima. U kombinaciji sa srčanim troponinom pokazao se korisnim u brzom isključivanju akutnog infarkta miokarda te u procjeni rizika i prognoze bolesnika. Ipak, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se jasno definirala njegova dodatna dijagnostička i prognostička vrijednost te mogućnost šire primjene u rutinskoj kliničkoj praksi.