Jesmo li korak do otkrića eliksira mladosti?

Svjesni starenja i činjenice da ne mogu živjeti zauvijek, ljudi su stoljećima pokušavali otkriti tajnu vječne mladosti. Legende o vampirima koji pijenjem krvi mladih osoba osiguravaju besmrtnost potaknule su ideju o krvi kao mogućem eliksiru mladosti. Brojna znanstvena  istraživanja posljednjih godina pokazuju da ova ideja uopće nije besmislena i da bi krv zaista mogla imati moć pomlađivanja. Jesmo li stvarno na pragu otkrića eliksira mladosti? 

Priča o parabiozi

Tvrdnju da bi krv mogla pomladiti naše organe među prvima je pokušala dokazati istraživačka grupa na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford 2005. godine. Utvrdili su da u starom mišu dolazi do regeneracije i proliferacije tkiva kada je on kirurški povezan s mladim mišem tako da međusobno izmjenjuju krv. Radi se o parabiozi, kirurškoj tehnici poznatoj već više od 150 godina kojom se dva živa organizma povezuju uspostavljanjemuspostavljenjem anastomoza (kirurških spojeva) između krvnih žila. Na ovaj način, organizmi razvijaju zajednički cirkulacijski sustav te na fiziološkoj razini kontinuirano izmjenjuju stanice i topljive tvari. 

Razlikujemo heterokronu (parabiotski par predstavljaju mladi i stari organizam) i izokronu parabiozu (parabiotski par čine dva mlada ili stara organizma). Također, parabiozu susrećemo i u prirodi kod sijamskih blizanaca koji su jednim dijelom svojega tijela međusobno srasli i tako se anatomski i fiziološki povezali.

Dovodi li parabioza stvarno do pomlađivanja?

Tijekom heterokrone parabioze između miševa ispitivali su se različiti pokazatelji starenja poput rasta stanica i fibroze jetre. Kod starijih miševa koji su primili mlađu krv uočeni su brojni efekti na zdravlje i regeneraciju različitih tkiva uključujući regeneraciju jetre, popravak mišićnog tkiva i razvoj neurona u regiji za učenje i pamćenje. Međutim, nije primijećeno značajno poboljšanje u odnosu na stare miševe sa starom krvi. S druge strane, mladi miševi koji su primili krv starijih miševa pokazivali su značajno pogoršanje i propadanje većine tkiva i organa te dvostruko veće propadanje neurona u odnosu na kontrolu. 3

Što stoji u pozadini?

Jedna od pretpostavki je da su mnoge prednosti koje se vide kod starih miševa posljedica primanja proteina i čimbenika iz mlade krvi kojima se starenjem smanjuje koncentracija. Primanjem mlade krvi, nadomješta se nedostatak tih proteina u starom organizmu i usporava starenje. Druga pretpostavka temelji se na razrjeđivanju inhibitora regeneracije u staroj krvi, odnosno proteina čije se koncentracije starenjem povisuju i smanjuju sposobnost regeneracije. 

Razrjeđivanje krvi kao alternativa parabiozi

Međutim, da bi došlo do neutralizacije štetnih čimbenika nije nužno primanje mlade krvi, već je dovoljno razrijediti staru krv. Istraživanja na miševima pokazuju da zamjena polovice krvne plazme starih miševa mješavinom fiziološke otopine i albumina (albumin nadomješta proteine koji su izgubljeni kada je dio krvne plazme uklonjen) ima isti ili čak jači učinak na regeneraciju mozga, jetre i mišića nego parabioza ili transfuzija plazme mladih miševa.1  Štoviše, transfuzija plazme povezana je s brojnim nuspojavama, od kojih su neke životno ugrožavajuće. Iz tog razloga FDA je izdala upozorenje institucijama koje su nudile uslugu transfuzije plazme mladih donora starijim primateljima u svrhu pomlađivanja. 

Izmjena plazme kod ljudi

Sastav krvne plazme kod ljudi može se promijeniti postupkom koji se naziva terapijska izmjena plazme ili plazmafereza. Radi se o kliničkom postupku sličnom hemodijalizi pomoću kojeg se mogu ukloniti brojne toksične tvari vezane uz proteine. FDA je u SAD-u odobrila plazmaferezu za liječenje raznih autoimunih bolesti. Trenutno se dovršavaju klinička ispitivanja kojima se nastoji utvrditi može li se modificirana plazmafereza koristiti za poboljšanje cjelokupnog zdravlja starijih ljudi, ali i za liječenje bolesti koje uključuju gubitak mišića, neurodegeneraciju i dijabetes tipa 2. 

Naime, otkriveno je da proces izmjene plazme djeluje gotovo kao gumb za resetiranje – snižava koncentraciju proupalnih proteina kojima starenjem raste koncentracija i potiče sintezu korisnih proteina kao što su faktori rasta za poticanje vaskularizacije. Međutim, potrebne su još brojne proteomske analize kako bi se utvrdilo o kojim se proteinima radi i mogu li se iskoristiti kao potencijalne terapijske mete u prevenciji starenja i liječenju bolesti povezanih sa starijom životnom dobi poput Alzheimerove demencije.

Sve u svemu, potrebno je još mnogo istraživanja i kliničkih studija kako bi se potvrdio utjecaj krvi, odnosno sastojaka krvne plazme na proces starenja i otkrilo kako ga usporiti. A dotada, svima nam je na raspolaganju najučinkovitiji recept za zdrav i dug život – redovita tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, dovoljno sna te redovit odmor i opuštanje.