Sve što (ne) znamo o febrilnim konvulzijama

Razne infekcije, bolesti, prehlade te vodene kozice, samo su neka od obilježja djetinjstva većine najmlađe populacije. I dok navedene pojave smatramo „normalnim“ ili učestalim, kao i uvijek, postoje iznimke. Naime, nekolicina djece u prvih šest godina života doživljava i febrilne konvulzije.

Što su febrilne konvulzije?

Konvulzije su nenormalna električna izbijanja u mozgu. Općenito, mogu nastati kao posljedica različitih poremećaja koji direktno ili indirektno zahvaćaju mozak. Stoga, niska razina šećera, kalcija ili magnezija u krvi, upala moždanih ovojnica ili oštećenje mozga, rizični su čimbenici za njihov nastanak.

Konvulzije uzrokovane povišenom temperaturom (višom od 38 stupnjeva) nazivamo febrilnim. Javljaju se kod djece starosti od 6 mjeseci do 5 godina te s učestalošću od  2-5%.  Najčešći uzrok pojave ovakvih napadaja su virusne infekcije (80%) i to uglavnom virusa influence tip A ili humanog herpesvirusa tip 6. Također, infekcije gornjeg respiratornog sustava mogu biti „izvori“ povišene temperature koja može rezultirati konvulzijama.

Osim toga, genetske predispozicije, nedostatak željeza koji je važan element u normalnom funkcioniranju neurotransmitera ili pak manjak cinka, mogu igrati ključnu ulogu u nastanku napadaja.

Klinička slika

U većini slučajeva, napadaji se javljaju tijekom prvog dana povišene temperature. Karakteristična slika obuhvaća toničko- kloničke grčeve popraćene gubitkom svijesti i prestankom disanja (veliki napad – „grand mal“). Traju od nekoliko sekundi pa sve do 15 minuta, a ovisno o karakteristikama razlikujemo jednostavne i složene febrilne konvulzije.

Uglavnom (70%) se radi o napadajima koji zadovoljavaju kriterije : pojava između 1. i 4. godine života, najviše 2 napadaja, trajanje pojedinačnog napadaja do 20 minuta, “grand mal” napad, uredan neurološki status prije i poslije napadaja, normalan EEG. Takve se konvulzije smatraju jednostavnima, a često mogu postepeno postati složene. Ukoliko barem jedan od navedenih kriterija nije zadovoljen, febrilne konvulzije se klasificiraju kao složene (30% slučajeva). Složene febrilne konvulzije usko su vezane uz veću vjerojatnost pojave epilepsije u kasnijem životu.

Potrebna njega i terapija

Neovisno o jačini napadaja, zbog širokog spektra potencijalnih uzroka febriliteta, nužna je hospitalizacija pacijenta. Osim praćenja vitalnih znakova te rutinskih pretraga, potrebno je eliminirati infekciju centralnog živčanog sustava kao „izvor“ konvulzija te se stoga, po procjeni, provodi lumbalna punkcija.

Lumbalne punkcije (uzimanja uzorka cerebrospinalnog likvora iz kralježničkog kanala u lumbalnom području) se obvezno izvode kod dojenčadi obzirom da su simptomi potencijalne infekcije CNS-a nespecifični.

Kako bi se sam napadaj što brže prekinuo, u terapiji se najčešće primjenjuje  mikroklizma diazepama u dozi 0,5-0,8 mg/kg.  S druge strane, ukoliko je do konvulzija došlo kod kuće, potrebno je osigurati prohodnost dišnih puteva djeteta, provoditi mjere antipireze (snižavanja tjelesne temperature) i naravno, što prije pozvati hitnu službu.

Također, postoji mogućnost recidiva (ponovne pojave) napadaja tijekom prvih 6 godina života, a kasnije uglavnom nestaju i ne prelaze u bolesti niti ostavljaju trajne posljedice.

Iako navedene činjenice posebice roditeljima zasigurno djeluju zastrašujuće, u većini slučajeva, djeca koja dožive febrilne konvulzije se normalno razvijaju te ne odskaču od ostalih, a između ostalog, studije dokazuju jednaka dostignuća, inteligenciju i ponašanje.