MAGNEZIJ – kako izabrati najbolji oblik?

Gotovo sigurno ne postoji osoba koja nije čula za višestruku korist primjene magnezija na ljudski organizam. Ako uđemo u ljekarnu, možemo vidjeti kako postoji niz preparata koji se razlikuju po obliku u kojem je magnezij ukomponiran. Vrlo često „šuma“ takvih proizvoda zbunjuje, zbog čega se ne može odlučiti koja bi opcija najbolje odgovarala potrebama.

MAGNEZIJ – FUNKCIJA U ORGANIZMU

Spektar djelovanja i funkcije magnezija u organizmu jako su široki. Općenito govoreći, magnezij smatramo jednim od ključnih elemenata važnih za funkcioniranje stanica te kardiovaskularnog i neuromuskularnog sustava (1).

Dokazano je kako magnezij, djelujući kao kofaktor natrijevih i kalijevih ATP-aza, održava membranski potencijal te sudjeluje u propagaciji akcijskog potencijala. Jednostavnije rečeno, magnezij je nužan za normalnu funkciju mišića jer povećava njihovu snagu i metabolizam. Stoga se ne treba čuditi činjenici da nedostatak magnezija dovodi do slabosti mišića i grčeva. Osobe koje se učestalo bave sportom koriste magnezij radi prevencije grčeva i slabosti mišića, ali i zbog poboljšanih kardiorespiratornih funkcija (2).

Neka istraživanja čak u korelaciju dovode niski unos magnezija s teškim disanjem, odnosno razvojem astme (2).

Nedostatak magnezija također utječe i na zdravlje srca, ali i kardiovaskularnog sustava općenito. Kako je već navedeno, magnezij je kofaktor brojnih enzima, ali svoju ulogu ima i kod protonskih i kalcijevih pumpi. Ako u organizmu nema dovoljno magnezija, unutarstanične koncentracije kalcija su poremećene, zbog čega se može javiti kongestivno zatajenje srca, aritmija ili tahikardija (ubrzan rad srca): kalcij se nakuplja u stanici, a njegova povećana koncentracija uzrokuje grčenje mišića (spazme). S obzirom da je i srce samo po sebi mišić, poremećen odnos elektrolita (odnosno iona) rezultira nepravilnim radom. Aterogeneza (stvaranja masnih naslaga u stijenci arterija), povećana agregacija trombocita i vaskularni otpor također su neke od posljedica hipomagnezijemije na kardiovaskularnom sustavu (1).

Hipomagnezijemija djeluje i na živčani sustav, zbog čega se javlja mučnina, slabost, razdražljivost, vrtoglavica i sl. (1).

FARMAKOKINETIKA – PROMETNA PRAVILA LJUDSKOG ORGANIZMA

Da bismo mogli govoriti o različitim oblicima magnezija i razlikovali koji bi najbolje odgovarao određenoj osobi, moramo uvesti i objasniti pojam farmakokinetike, a najlakši način kako ga pojasniti je povući paralelu s autocestom.

Svaka tvar koja uđe u organizam mora se i izlučiti iz njega. Dakle, naš organizam možemo zamisliti kao autocestu, a radi lakšeg objašnjavanja reći ćemo da je naš organizam autocesta Zagreb-Rijeka. Kada prođemo Lučko, službeno smo ušli na autocestu i započeli putovanje prema Rijeci. Ista stvar je i s lijekom: kada ga unesemo u organizam (recimo, progutamo kapsulu), lijek ulazi na autocestu zvanu ljudski organizam i kreće prema svom odredištu. Kada se automobil približi odredištu, u ovom slučaju Rijeci, on se skida s autoceste. Ista stvar je i s lijekom: kada prođe cijeli put, on izlazi iz organizma. Točnije, izlučuje se. Kao što se auto može isključiti na različite načine (može izaći kod Grobnika, preko Banskih vrata ili pak preko Vežice), tako se i lijek može isključiti iz organizma putem urina, fecesa, čak i preko kože, izdahom i sl.

Različiti lijekovi i oblici lijekova imaju različite automobile kojima putuju po našoj autocesti: neki voze Ferrarija pa im treba jako malo vremena da prođu cjelokupnu udaljenost, a drugi putuju u peglici pa im treba daleko više vremena da dođu blizu cilja i isključe se s autoceste. Razlika u brzini putovanja između Ferrarija i peglice određuje koliko brzo će automobili prevaliti put od Zagreba do Rijeke. Kada govorimo o lijekovima, da bismo iskazali brzinu putovanja i vrijeme potrebno za izlazak s autoputa, koristimo se vrijednošću znanom kao vrijeme polueliminacije, t(1/2).

Postoji još jedan bitan pojam u farmakokinetici, a to je bioraspoloživost. Bioraspoloživost je, prema definiciji, dio frakcije lijeka koji u krvotok uđe nepromijenjen. No, kako bismo to mogli prikazati u obliku naše priče s autocestom?

Napomenuli smo već kako je Rijeka naše odredište (odnosno izlučivanje lijeka), a na putu do Rijeke postoji niz gradova kao potencijalnih usputnih lokacija (ukoliko pričamo o lijeku, ti gradovi predstavljaju mjesta apsorpcije lijeka iz krvotoka u organizam).

Ukoliko auto prevali put autocestom od Zagreba do Rijeke bez zaustavljanja, njegova bioraspoloživost je jednaka nuli zato što nije bilo prilike za njegovu apsorpciju u organizam.

No, što se dogodi ukoliko je nekom autu privlačan akvarij u Karlovcu? Tada se odvaja s autoceste, ulazi u Karlovac (apsorbira se u organizam) i dolazi pred akvarij. U autu je pet putnika i imamo više mogućnosti: akvarij može pogledati samo jedan putnik, dok ostali nastavljaju svoj put k Rijeci. U tom slučaju bioraspoloživost je malena – samo jedan od pet putnika je odlučio posjetiti Karlovac (apsorbirati se u organizam). No, zamislimo da svih pet odluče pogledati akvarij. U tom slučaju bioraspoloživost je maksimalna jer su se svih pet putnika apsorbirali u organizam.

Većina oblika magnezija nema preveliku tendenciju proučavati tajne vodenog svijeta, tako da je njihova bioraspoloživost malena. Ipak, postoji izuzetak, a riječ je o magnezij bisglicinatu.

RAZLIČITI OBLICI MAGNEZIJA

Formulacije magnezija možemo podijeliti u tri velike skupine: organske i anorganske soli te organske komplekse. Anorganske soli se dijele na netopljive (magnezijev oksid, karbonat, hidroksid) te topljive (magnezijev klorid i sulfat). Organske su soli topljive (magnezijev citrat, laktat, glukonat), kao i organski kompleksi (magnezijev bisglicinat) (2).

Većina formulacija magnezija jako se slabo apsorbira, što znači da joj je bioraspoloživost jako malena. Ukoliko se pak primijeni u visokim dozama, može uzrokovati pojavu dijareje (2).

Faktori koji utječu na apsorpciju magnezija su trenutačna razina magnezija u organizmu, oblik magnezija, ali i formulacija pripravka: je li riječ o kapsulama, granulama, tabletama, tekućini itd. Negativan utjecaj na apsorpciju magnezija mogu imati smanjen unos proteina, povećan udio masti, promijenjen pH probavnog trakta, ali i anioni koji precipitiraju s magnezijem, poput fosfata i oksalata, te minerali koji kompetiraju u apsorpciji, poput kalcija (2).

Apsorpcija magnezija u organizmu odvija se na nekoliko načina: aktivnim i pasivnim transportom te transportom putem prijenosnika za dipeptide (2).

Svi netopljivi oblici magnezija, da bi se uspješno apsorbirali, moraju doći u kontakt s jakom kiselinom (klorovodična kiselina u želucu), pri čemu kemijskom reakcijom nastaju magnezijevi ioni (Mg²⁺) koji se mogu apsorbirati iz probavnog trakta. Da bi se provela ovakva pretvorba magnezijevih soli u magnezijev ion, potrebno je određeno vrijeme uz potpuno zdrav gastrointestinalni trakt (2).

S druge strane, topljivi oblici magnezija sami disociraju u vodi bez potrebe za prisutnošću jake kiseline, čime opet nastaju magnezijevi ioni koji se apsorbiraju putem GIT-a. Kao i u prethodnom slučaju, potrebna je funkcionalnost probavnog sustava uz dovoljno vremena potrebnog za proces apsorpcije (2).

MAGNEZIJEV OKSID

Magnezijev oksid spada u skupinu netopljivih anorganskih soli, a karakterizira ga izuzetno loša bioraspoloživost. Jedan od razloga zašto se našao na tržištu je taj što ima tehnološku prednost, no farmakokinetika mu je nedostatak (1).

Osim što nije topljiv u vodi, bioraspoloživost mu je izuzetno niska, točnije 4%. Zbog niske bioraspoloživosti potrebno je primijeniti nešto veću dozu radi postizanja željenog učinka, čime je i veća vjerojatnost nuspojava: u prvom redu dijareje (1).

MAGNEZIJEV LAKTAT

Magnezijev laktat spada u skupinu dobro topljivih organskih soli. Provedena farmakokinetička istraživanja takvog oblika magnezija dokazuju kako je ne samo topljivost u vodi jako dobra, nego je i bioraspoloživost takvog oblika izvrsna. Proizvodi se u obliku kapsula s produljenim oslobađanjem ili praška za direktno otapanje u ustima, a posljedično i apsorpciju. Kao nuspojave navedene su blaže gastrointestinalne smetnje koje su svedene na minimum s obzirom da formulacija omogućava primjenu manje doze magnezija s jednakom bioraspoloživošću (1).

Sam laktat u strukturi spoja također ima pozitivan učinak na organizam: ulazi u ciklus limunske kiseline, čime služi kao izvor energije u organizmu (2).

MAGNEZIJEV BISGLICINAT

Magnezijev bisglicinat drugačiji je od već navedenih spojeva jer je on organski kompleks. U tom kompleksu ion magnezija je keliran dvjema aminokiselinama glicinima putem dviju ionskih i dviju koordinativno-kovalentnih veze. Glicin je najmanja od svih aminokiselina, električki neutralna, zadovoljavajuće konstante stabilnosti dostatne za prijenos putem intestinalne membrane, ali i za oslobađanje iona magnezija u mukoznim stanicama (2).

S obzirom da je, de facto, riječ o dipeptidu (zbog dviju spojenih aminokiselina), kompleks se prenosi putem transportera za dipeptide na membrani stanica crijeva. Zbog te činjenice prijenos je brži i učinkovitiji nego kod drugih oblika magnezija (2).

Zahvaljujući kelatoru (glicinu), povećana je bioraspoloživost magnezija, ali i zaštita iona u gastrointestinalnom traktu od izlučivanja. Također, kelator smanjuje rizik od osmotske dijareje. Naime, ukoliko je koncentracija magnezijevih iona u lumenu crijeva velika, javlja se povećani osmotski tlak te dolazi do lučenja vode u lumen crijeva, povećanja sadržaja te refleksne defekacije. Magnezijev bisglicinat ima daleko manji laksativni učinak (2).

Čak i malene doze bisglicinata smanjuju adheziju trombocita te povećavaju vrijeme zgrušavanja uspješnije od omega-3-masnih kiselina (2).

Za razliku od laktata, glicin je sastavni dio kolagena i glutationa (najjačeg antioksidansa u organizmu), sudjeluje u metaboličkim procesima organizma, igra važnu ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava i stvaranju energije. Stoga primjena magnezijeva bisglicinata ima višestruku korist (2).

Studije su dokazale sigurnost i učinkovitost čak i u djece te trudnica (2).

ZAKLJUČAK

Prema svim proučenim literaturnim podacima, najbolji oblici magnezija za oralnu uporabu spadaju u skupinu topljivih organskih oblika ili kelata. Što je veća topljivost, to je veća i bioraspoloživost te će se terapijski učinak ostvariti s manjim rizikom od nastanka nuspojava (3).

Također, studije daju prednost magnezijevom bisglicinatu zbog dobrih farmakokinteičkih parametara, sigurnosti primjene i stabilnosti.