Žene su oduvijek smatrane nježnijim, plašljivijim spolom. Statistički, pojava anksioznih poremećaja značajno je učestalija kod žena nego muškaraca. Ova razlika u broju oboljelih najviše je uočljiva po pitanju PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja) – u ukupnoj prevalenciji dvostruko je veći broj oboljelih žena u odnosu na muškarce.

Socio-kulturalni faktori uglavnom su smatrani ‘krivcima’ za pojavu ovog nesrazmjera, ali novija istraživanja u fokus stavljaju biološke mehanizme kao uzročnike. Rezultati istraživanja pokazuju kako se ‘ranjivost’ žena možda može opravdati promjenama u koncentraciji estrogena tijekom menstrualnog ciklusa.

Neurobiologija straha

Generalizacija straha neurobiološki je proces koji nam omogućuje pravovremenu reakciju na potencijalno opasne situacije. Ovaj proces evolucijska je prilagodba, pokreće ga doživljeno neugodno iskustvo, a uočen je i kod životinja i kod ljudi.

Primjerice, ako je životinja jednom bila izložena napadu druge životinje i doživjela strah, ona pamti podražaje (zvukove, slike) koji su prethodili tom događaju te u budućnosti postaje osjetljivija na njih. Slično se događa i kod ljudi – izlaganjem podražaju koji je jednom uzrokovao strah dolazi do njegovog ponovnog pobuđivanja.

Područje mozga odgovorno za ‘pamćenje’ tih neugodnih podražaja je dorzalni prednji cingularni korteks (dACC). Ovo područje povezujemo sa obavljanjem funkcija koje su pod utjecajem svjesnog iskustva stoga se njegova pojačana aktivnost bilježi uslijed izlaganja podražajima koji su ranije izazvali neugodne emocije, u ovom slučaju strah.

Inhibicija pojave straha

Ruski psiholog Pavlov ponovnu pojavu osjećaja straha naziva uvjetovanim refleksom, a svojim pokusima na životinjama dolazi do zaključka kako inhibirati taj refleks.

Neutralni uvjetovani podražaj (eng. CS-conditioned stimulus) onaj je koji izaziva ponovni osjećaj straha jer ga mozak uparuje sa neuvjetovanim podražajem (eng. US-unconditioned stimulus) koji je bio prvotni uzročnik straha. Višestrukim izlaganjem uvjetovanom podražaju mozak ga prestaje smatrati ‘opasnim’ te se pojava refleksne reakcije-straha inhibira.

Nemogućnost inhibicije ovog refleksa može stoga dovesti do anksioznih poremećaja, najčešće PTSP-a. Kombinacija primjene ovog načela i praćenja aktivnosti ranije spomenutog cingularnog korteksa temelj je istraživanja poveznice učinka estrogena na inhibiciju pojave straha.

Istraživanje

Sudionici ispitivanja bili su grupa muškaraca, grupa žena tijekom ovulacije te grupa žena koje koriste oralnu kontracepciju. Korištenjem neutralne fotografije kao uvjetovanog te neugodnog zvuka kao neuvjetovanog podražaja sudionici su podvrgnuti procesu inhibicije refleksne reakcije straha.

Tijekom zadnjeg izlaganja uvjetovanom podražaju (fotografiji) mjerene su theta oscilacije u dorzalnom prednjem cingularnom korteksu (dACC) te s njim povezanog medijalnog prefrontalnog korteksa.

Rezultati

Pojačane oscilacije u aktivnosti dACC i prefrontalnog korteksa uočene su kod muškaraca i žena koje su koristile oralnu kontracepciju. Ove oscilacije povezane su sa ekspresijom straha tj. nemogućnošću njegove inhibicije. Kod žena u ovulaciji značajne oscilacije nisu zabilježene, odnosno nije došlo do ekspresije straha.

Objašnjenje rezultata

Korištenjem oralne kontracepcije dolazi do supresije izlučivanja estrogena, dok je prilikom ovulacije njegova koncentracija maksimalna. Estrogen povećava gustoću dendritičkih kralježnica (izdanaka dendrita odgovornih za primanje živčanih signala s aksona) u prefrontalnom korteksu. Povećana gustoća ovih izdanaka povećava plastičnost prefrontalnog korteksa čime su inhibirane oscilacije u aktivnosti ovog područja kako je i zabilježeno kod žena u ovulaciji.

U slučajevima niske koncentracije estrogena (kod žena koje koriste kontracepciju i naravno muškaraca) smanjena je gustoća dendritičkih kralježnica, prefrontalni korteks ne postiže optimalnu plastičnost te se bilježe oscilacije u njegovu radu.

Ovim rezultatima dolazimo do zaključka kako je niska koncentracija estrogena uzročnik ‘ranjivosti’ kod žena. Kako se koncentracija ovog hormona tijekom menstrualnog ciklusa ciklički mijenja, mijenja se i osjetljivost žena na podražaje koji mogu pobuditi strah. Posljedično, ako žena doživi neku traumu tijekom faze niske koncentracije estrogena (kraj luteinizacijske faze) veća je vjerojatnost da će razviti PTSP.

 

Premda je estrogenska hormonska terapija uglavnom u upotrebi za ublažavanje simptoma menopauze, dobivena saznanja o utjecaju ovog hormona upućuju na mogućnost njegove implementacije i u terapiju anksioznih poremećaja.

 

Literatura

Graham BM, Milad MR. Blockade of Estrogen by Hormonal Contraceptives Impairs Fear Extinction in Female Rats and Women. Biological Psychiatry, 73(4), 371–378.

Glover EM et al. Inhibition of fear is differentially associated with cycling estrogen levels in women. Journal of Psychiatry & Neuroscience, 38(5), 341–348.

Glover EM, Jovanović T, Norrholm SD. Estrogen and Extinction of Fear Memories:Implications for Posttraumatic Stress Disorder Treatment. Biological Psychiatry, 78(3), 178-185.

Estrogen Status, Not Sex, Protects Against Heightened Fear Recall, 2021., https://neurosciencenews.com/ , pristupljeno 27.4.2021.

 

Izvor fotografije

©Tatyana Aksenova via Canva.com