Istraživanje objavljeno u Frontiers in Neuroscience donosi zanimljive zaključke. Naime, veliki mišići nogu očito igraju bitnu ulogu u održavanju mentalnog zdravlja.
Koncept istraživanja
U eksperimentu su sudjelovale dvije skupine miševa – u prvoj su skupini miševi normalno za svoje kretanje mogli koristiti i prednje i stražnje noge, dok je miševima iz druge skupine bilo onemogućeno korištenje stražnjih nogu. Nakon 28 dana, miševima iz obje skupine analiziran je subventrikularni dio mozga u kojem se odvija najveći dio proizvodnje novih neurona iz matičnih stanica.
Rezultati
U skupini miševa koji su za kretanje koristili samo prednje noge, uočen je pad broja matičnih stanica u subventrikularnoj zoni za čak 7o% u odnosu na kontrolnu skupinu koja nije imala restrikcije u kretanju. Osim toga, niti neuroni niti oligodendrociti (posebna vrsta stanica koja okružuje neurone i bitna je za proizvodnju zaštitnog mijelina) nisu bili u potpunosti razvijeni (odnosno diferencirani) u skupini s restriktivnim kretanjem.
Kada su pogledali malo detaljnije, u stanice, a ne samo u moždano tkivo generalno, uočili su još dvije zanimljivosti: 1. količina kisika koja se unosila u stanice bila je znatno snižena kod miševa s ograničenim kretanjem, 2. smanjena aktivnost utjecala je na gen CDK5Eap1, koji je inače ključan za funkciju mitohondrija. Kada je gen CDK5Rap1 promijenjen ili smanjeno eksprimiran, narušava se funkcija mitohondrija koji su ključni našim stanicama za proizvodnju energije. To znači da smanjenje tjelesne aktivnosti zapravo djeluje na naše mitohondrije tako da oni proizvode manje energije i time smo mi još manje sposobni za fizičke aktivnosti. Koban začarani krug.
Dobro, i?
Rezultati ovog istraživanja zapravo mogu biti od velikog značaja i za ljude. Naime, kod bolesti ili stanja kod kojih ljudi nisu u mogućnosti obavljati fizičku aktivnost, poput bolesti motornih neurona, multiple skleroze, spinalne mišićne atrofije, paralize i drugih neroloških bolesti, primijećen je značajan i brz pad u mentalnim sposobnostima. Kako postepeno odumiru mišići, kao da se smanjuje i mentalna funkcija pa u nekim teškim stanjima može čak doći i do retardacije.
Očito komunikacija mozga i skeletnih mišića nije jednosmjerna, već i mišići, a posebno veliki, masivni mišići koji konstantno kroz dan nose veliki teret (poput mišića nogu), šalju određene signale prema mozgu. Ovakva saznanja mogla bi biti od velikog značaja upravo za pravovremenu intervenciju kod navedenih stanja – možemo li smanjiti mentalno propadanje pacijenata ako osmislimo način kako da njihove mišiće nogu aktiviramo čak i kad im neuroni to onemogućavaju?
Zanimljivost za kraj
Mnoga djeca sanjaju da postanu astronauti kad narastu veliki, međutim, to i nije tako lako. S obzirom na ekstremne uvjete u kojima atronauti borave kroz duge vremenske periode na svojim misijama u prostranstva Svemira, njihovo zdravlje mora biti gotovo savršeno. U Svemir ih pošaljemo savršeno zdrave, a doma se obično vrate u nešto gorem stanju. Jedan od problema je upravo i atrofija mišića, koja nastaje najviše zbog beztežinskog stanja u kojem se oni nalaze. U tom slučaju najviše stradaju mišići nogu koji zbog gubitka gravitacije ne nose više tako velik teret i oslabe. To je možda najbolji indirektni dokaz da je u cijeloj toj priči mentalnog zdravlja i tjelesne aktivnosti ključna uloga upravo mišića nogu. Dobro je poznata činjenica da se astronauti na Zemlju vraćaju “promijenjeni”, a u granu “space medicine” sve se više uvrštava upravo i mentalno zdravlje astronauta.
