Vitiligo je bolest koju karakteriziraju područja depigmentacije kože različite veličine koja su
sklona širenju.
Radi se o kroničnom poremećaju kože koji pogađa 0,5-2% svjetskog stanovništva. Muškarci i
žene su podjednako zahvaćeni ovom bolešću. Depigmentirana područja na koži mogu se
pojaviti u bilo kojem razdoblju života. Pojava vitiliga uočena je i kod djeteta starog osam
mjeseci i kod osoba starijih od sedamdeset godina, ali oko 50% oboljelih primijeti prve
znakove bolesti između 10. i 30. godine života. Oboljeli na svojoj koži imaju mliječno bijele
mrlje oštro ograničene od dijela kože što nije zahvaćen bolešću, a često su simetrično
raspoređene po tijelu. Područje kože zahvaćeno vitiligom može biti potpuno depigmentirano
ili tek nešto svjetlije boje od ostatka kože. Depigmentirana područja najčešće će se pojaviti
na području dlanova, ruku, vratu te na licu, uglavnom oko očiju i usta. Broj depigmentiranih
područja tijekom života oboljele osobe može rasti pa se područja mogu povećavati i spajati.
Osim gubitka pigmenta na pojedinim dijelovima kože, vitiligo se može manifestirati i
preranom pojavom sijedih u kosi i bradi, gubitkom boje sluznice nosa i usta te gubitkom ili
promjenom boje mrežnice oka.
Oboljeli često uočavaju širenje depigmentiranih područja nakon pretjeranog izlaganja suncu,
stresnih situacija, operacija i nakon trudnoće. Do depigmentacije kože dolazi zbog uništenja
melanocita (stanica u donjoj epidermi kože) ili kada melanociti prestanu proizvoditi pigment
melanin (pigment odgovoran za boju kože, kose i očiju), ali još uvijek ne postoji egzaktan
odgovor na pitanje kako i zašto melanociti nestaju.
Pretpostavlja se da vitiligo nastaje kao posljedica nakupljanja neurokemijskih supstanci u
živčanim stanicama.
Postoji nekoliko teorija o uzrocima i mehanizmu bolesti, ali ni jedna nije potpuno razjašnjena.
Smatra se da je vitiligo autoimuna bolest, odnosno bolest kod koje imunološki sustav napada
vlastita tkiva i stanice. U ovom slučaju, konkretno, dolazi do napada na melanocite. Neki od
bolesnika imaju protutijela na melanin, a do 30% ima druga autoimuna protutijela. Oboljeli
od vitiliga često boluju od neke druge autoimune bolesti, a najjača povezanost postoji s
hipertireozom (Geavesova bolest) i hipotireozom (Hashimotov tiroiditis). Postoji i
pretpostavka da vitiligo nastaje kao posljedica nakupljanja neurokemijskih supstanci u
živčanim stanicama, što uzrokuje smanjenu produkciju melanina, a melanocite mogu oštetiti
toksini koji se izlučuju iz završetaka živaca. U nekim slučajevima do pojave depigmentiranih područja dolazi nakon neposrednog fizičkog oštećenja zahvaćene kože. Primjerice, bolest se može pojaviti na mjestu opekline od sunca. Brojni oboljeli uočili su pojavu depigmentiranih područja nakon proživljenog velikog emocionalnog stresa, nakon što su preboljeli neku tešku bolest, sudjelovali u prometnoj nesreći ili doživjeli smrt bliske osobe. Pokazalo se i da je
vitiligo češći kod emocionalno labilnijih osoba, osoba koje su često nervozne i anksiozne. Iako gotovo 70% oboljelih može povezati prvu pojavu depigmentiranih područja na koži s proživljenim velikim stresom, ne može se dokazati da je pojava vitiliga direktna posljedica stresnih iskustava. Smatra se da je vitiligo također dominantno nasljedna bolest jer oko 38% oboljelih od vitiliga ima člana obitelji koji također boluje od iste bolesti.
Vitiligo se može podijeliti u dva oblika s obzirom na raspoređenost: segmentirani i
nesegmentirani. Oboljele najčešće pogađa nesegmentirani vitiligo gdje se područja bez
pigmenta pojavljuju simetrično, s obiju strana tijela. Gubitak pigmenta odvija se postupno, a
depigmentirana područja se šire i postaju vidljivija kako vrijeme odmiče. Segmentirani oblik
je znatno rjeđi i pogađa oko 2% bolesnika. Pojavljuje se u ranijem razdoblju života, pri čemu
se depigmentirana područja šire u razdoblju od otprilike godinu dana, a zatim se njihovo
širenje zaustavlja. Ovaj oblik se naziva segmentirani jer se pojavljuje na jednom području
tijela, na primjer samo na ruci.
S obzirom na rasprostranjenost po tijelu razlikujemo lokalizirani, generalizirani i univerzalni
vitiligo. Najčešći oblik vitiliga je generalizirani i on je prisutan u 90% oboljelih.
Generalizirani vitiligo može biti akrofacijalni, te prvenstveno zahvaćati lice, ili može biti
prošireni, a karakteriziraju ga obostrane, simetrične depigmentacije na licu, vratu, trupu,
laktovima i drugim dijelovima tijela. Lokalizirani vitiligo pojavljuje se na jednom manjem
području kože. Primjerice, dio lica može biti jednostrano zahvaćen. Ako depigmentirana
područja prekrivaju više od 80% površine tijela oboljelih, tada govorimo o univerzalnom
vitiligu, najrjeđe prisutnom obliku ove bolesti.
Postoje brojni tretmani kojima oboljeli od vitiliga pribjegavaju kako bi uklonili bijele mrlje na
svojoj koži. Razni tretmani imaju različite stupnjeve učinkovitosti, a neki mogu uzrokovati
ozbiljne nuspojave. Ni jedan tretman ne može potpuno ukloniti vitiligo te uvijek postoji šansa
da se depigmentirana područja opet pojave ili da nastanu nova. U terapiji težeg oblika bolesti
mogu se primijeniti jaki kortikosteroidi lokalnog djelovanja, ali uz oprez jer mogu uzrokovati
dodatnu depigmentaciju i atrofiju okolne zdrave kože. Uspješnim se pokazalo i dugotrajno
liječenje psoralenom uz ultraljubičaste A zrake (PUVA). UVB uski snop pokazao je jednaku učinkovitost kao i PUVA uz manje nuspojava. Uočeno je da korištenje fototerapije uzrokuje smanjenje broja Langerhansovih stanica, stanica epiderme koje prezentiraju antigen i imaju važnu ulogu u kontaktnoj alergijskoj reakciji virusnih bolesti. Postoje i kirurški zahvati kojima se mogu prekriti manja depigmentirana područja.
Vitiligo je bolest koja ni na koji način ne smanjuje trajanje života oboljele osobe, ali ipak
postoje brojni tretmani i metode kojima se vidljivost te bolesti pokušava ukloniti ili barem
smanjiti. U antičkom razdoblju ljude s vitiligom gledalo se na jednak način kao na one oboljele od
gube. Bolest je uočena kod ljudi svih rasa, ali posebno pogađa ljude tamnije boje kože jer su
na njihovoj koži bijele mrlje jasnije vidljive. U Indiji su oboljeli od vitiliga suočeni s velikim
društvenim i psihološkim problemima do te mjere da je prvi indijski premijer, Jawaharlal
Nehru, naveo vitiligo, uz kugu i tuberkulozu, kao jedan od tri najveća medicinska problema u
Indiji. Ondje je vitiligo povezan s određenim religijskim vjerovanjima koja tvrde da su osobe
koje boluju od vitiliga u prošlom životu činile loša djela, što oboljele stavlja u loš društveni
položaj.
Općenito, vitiligo ima velik utjecaj na kvalitetu života oboljelih jer je svaka nepravilnost na
našoj koži, kao najvidljivijem i najvećem organu našeg tijela, lako vidljiva i dostupna
prosudbama i komentarima. Izgled kože često ima veliku ulogu u stvaranju slike koju
pojedinac ima o sebi te može ostaviti dalekosežne psihološke posljedice, što se posebno
odnosi na tinejdžere kojima izgled obično igra vrlo veliku ulogu u životu. Mnogi se osjećaju
stigmatizirano zbog bolesti, imaju manjak samopouzdanja i srame se zbog lako uočljive
bolesti na njihovoj koži koja često izaziva komentare što ih mogu povrijediti, bilo da ih
izgovaraju članovi obitelji ili stranci na ulici. Postoje dokazi/dokazano je da ako osoba
oboljela od vitiliga redovno odlazi na neki oblik terapije koji uključuje razgovor o efektima
bolesti na njezino mentalno zdravlje, ona će se osjećati bolje i samopouzdanije, a to može
imati i pozitivan učinak na tijek bolesti.
Vitiligo je posljednjih godina sve prisutniji u masovnim medijima pa su se pojavili i modeli s
jasno vidljivim bijelim mrljama po tijelu što ih ponosno pokazuju na naslovnicama modnih
časopisa i naglašavaju da izgledaju drugačije od prosječne osobe, ali da to ne znači da su
manje vrijedni ili da moraju bijele mrlje koje prekrivaju njihovu kožu doživljavati kao na nešto što bi trebalo prekriti ili ukloniti. Ovakav pokret možda upozna ostatak svijeta s ovom bolešću i omogući oboljelima da razviju pozitivniji stav prema svojoj ne tako rijetkoj bolesti.
Literatura
2 Vitiligo, https://www.plivazdravlje.hr, 2009, pristupljeno 14. 1. 2019.
3 Lerner AB. Vitiligo. Journal of Investigative Dermatology, 1959, 32, 285–310.
4 Vitiligo and vision, https://www.nytimes.com, 2014, pristupljeno 14. 1. 2019.
5 Ongenae K, Van Geel N, Naeyaert JM. Evidence for an Autoimmune Pathogenesis of Vitiligo. Pigment Cell and Melanoma Research, 2003, 16, 90-100.
6 Rork JF, Rashighi M, Harris JE. Understanding autoimmunity of vitiligo and alopecia areata. Current Opinion in Pediatrics, 2016, 28, 463-469.
7 Understanding the symptoms of vitiligo, https://www.medicalnewstoday.com, 2017, pristupljeno 14. 1. 2019.
8 Quality of life in patients with vitiligo, 2003, https://hqlo.biomedcentral.com, pristupljeno 14. 1. 2019.
9 Is vitiligo in Vogue? The changing face of vitiligo, https://www.mdedge.com, 2018, pristupljeno 14. 1. 2019.