Vazovagalna sinkopa – posljedica straha od vađenja krvi

Refleksna, neurokardiogena ili vazovagalna sinkopa (engl. VVS, vasovagal syncope) najčešći je tip sinkope, tj. kratkotrajnog gubitka svijesti pri kojoj naše tijelo pretjerano reagira na određene uzroke. Iako se ovaj tip sinkope teško dijagnosticira, rijetko je znak drugih srčanih, moždanih ili ostalih zdravstvenih problema.

Koji su uzroci i simptomi vazovagalne sinkope?

Vazovagalna sinkopa najčešće utječe na djecu i mlade, ali se javlja u svim dobnim skupinama i s njom se podjednako susreću žene i muškarci. Najčešći uzroci ove sinkope, iako nisu uvijek karakteristični, uključuju stajanje duže vrijeme, izloženost toplini, glad i dehidraciju, intenzivne emocije poput straha ili anksioznosti, vježbanje duže vrijeme ili fizičku iscrpljenost, naprezanje, a većini dobro poznati vađenje krvi, tj. gledanje krvi ili igle i tjelesne ozljede. U starijih, sinkopu mogu uzrokovati i gutanje, kašljanje ili mokrenje.

Sinkopa se može predvidjeti i potencijalno prevenirati jer simptomi često uključuju zamagljenja vida i zamračenje pred očima, mučninu, slabost, ošamućenost, osjećaj topline, blijedu kožu, pojačano znojenje i slično.

Zašto ustvari dolazi do refleksne sinkope?

Organi u našem tijelu vrlo su dobro povezani krvnim žilama i živcima, a njihovi mehanizmi rada i međusobnog povezivanja vrlo su kompleksni, ali i pomno regulirani. Veliki je broj simpatičkih živaca autonomnog živčanog sustava koji, između ostalog, povezuju mozak, srce i krvne žile koji reguliraju brzinu i snagu otkucaja srca te krvni tlak kontrolom širenja, tj. suženja krvnih žila. Kako bi do svih organa u tijelu dolazila dovoljna količina krvi, vrlo je važna usklađena aktivnost živaca. Prolazno stanje sinkope posljedica je disfunkcije autonomnog živčanog sustava. Živci, od kojih je najvažniji vagusni živac, šalju pogrešne signale ili sporo reagiraju na određene podražaje. Disfunkcija živčanog sustava uzrokuje trenutni pad broja otkucaja srca (bradikardiju), nizak krvni tlak (hipotenziju) i proširenje krvnih žila (vazodilataciju) što posljedično dovodi do povećanog dotoka krvi u donji dio tijela pod utjecajem gravitacije, a smanjenja dotoka krvi, kisika i hranjivih tvari do mozga, i drugih vitalnih organa. Kako mozak ne uspije dobiti dovoljnu količinu kisika, osjećamo vrtoglavicu, zamračenje pred očima i kratkotrajnu nesvjesticu.

Vazovagalna sinkopa vrsta je refleksne sinkope koju pokreće Bezold – Jarishov refleks. Refleks kreće od „pretjerano aktivne“ lijeve klijetke srca zbog čega srce ubrzanije kuca, a kontrakcije srčanog mišića su jače. U tom trenutku aktivira se mehanizam negativne povratne sprege; vagusni živac šalje signale iz lijeve klijetke srca u moždano deblo koje je središte autonomnih, vitalnih radnji. Signali inhibiraju simpatikus, što posljedično dovodi do vazodilatacije, hipotenzije i bradikardije koje u kombinaciji uzrokuju neurokardiogenu sinkopu.

Može li se prevenirati?

Refleksna sinkopa kratkotrajno je stanje nesvjestice i rijetko je znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema. Simptomi sinkope često ukazuju na mogućnost gubitka svijesti, a u takvim situacijama može se spriječiti. Najbolja prevencija refleksne sinkope je što je više moguće izbjegavati uzroke koji ju mogu uzrokovati. No, u neizbježnim situacijama može se spriječiti ležanjem u horizontalnom položaju i podignutim nogama kako bi krv bolje cirkulirala do mozga, sjedenjem, križanjem nogu ili naprezanjem mišića.

Vazovagalna sinkopa najčešći je oblik kratkotrajnog gubitka svijesti, s čijim se uzrocima svakodnevno susrećemo. No, iako je rijetko znak drugog zdravstvenog problema, na svaki sumnjivi ili novi simptom uslijed gubitka svijesti treba reagirati i savjetovati se s liječnikom za dodatne pretrage.