Sulfati, silikoni i parabeni kao neprijatelji naše kose?

Trend zdravog života i podizanje svijesti o sastavu kozmetičkih proizvoda koje koristimo kontinuirano raste. Sve češće ne posežemo slijepo za proizvodom, već prvo pročitamo njegovu deklaraciju. Kao što je to slučaj s raznim kozmetičkim proizvodima, isto vrijedi i za proizvode za njegu kose – posebice kod šampona za kosu.

Zašto uopće koristimo šampone?

Šampone prvenstveno koristimo za čišćenje vlasišta od prljavštine, sebuma, znoja, deskvamiranih korneocita (rožnate stanice) i ostalih masnih ostataka, uključujući prethodno primijenjene proizvode za njegu kose, poput ulja, losiona i sprejeva. Osim uklanjanja navedenih nečistoća, šampon bi trebao imati funkciju njege i uljepšavanja kose te služiti za smirivanje nadražene kože vlasišta u uvjetima poput seboroičnog dermatitisa. Cilj je proizvesti šampon koji će ukloniti toliko sebuma da se kosa doima čistom, a ipak ostaviti dovoljno sredstava za njegovanje da kosa ostane meka i sjajna.

Sulfati u šamponima

Šamponi obično sadrže sintetičke deterdžente ili površinski aktivne tvari kao primarna sredstva za čišćenje. Deterdžent ili surfaktant je amfipatska tvar, što znači da mu molekule sadrže i lipofilno i hidrofilno područje. Lipofilna mjesta pomažu u vezivanju sebuma, dok se hidrofilni dio veže na vodu omogućujući uklanjanje vezanog sebuma tijekom ispiranja šampona. Najčešće odabrani deterdženti u šamponima su oni anionski, posebice sulfati. Među korištenim sulfatima, na popisu sastojaka nerijetko ćemo naći kraticu SLS koja označava natrijev lauril sulfat (eng. sodium lauril sulfate) kojeg prema upotrebljivosti u stopu prati i spoj pod kraticom SLES – natrijev lauret sulfat (eng. sodium laureth sulfate).

Svrha ovih sulfata je stvoriti efekt pjene za uklanjanje masti i prljavštine s vaše kose. Ovaj sastojak u šamponima je toliko čest da, ako upravo provjerite deklaraciju na šamponu kojeg trenutno koristite, vjerojatnost da ćete naći jedan od spomenutih sulfata je ogromna. Ipak, upotreba sulfata u šamponu kontroverzna je posljednjih desetljeća. Sulfati mogu oštetiti određene tipove kose, te čak izazvati iritaciju kože kod nekih ljudi. Američka akademija za dermatologiju (AAD) također upozorava na upotrebu šampona sa sulfatima ako imate rozaceju, ekcem, kontaktni dermatitis ili općenito osjetljivu kožu. Alergijska reakcija na sulfate može izazvati crvenilo, osip kože, oticanje, svrbež i urtikariju.

Možda ćete htjeti izbjegavati i sulfate ako imate suhu ili tanku kosu. Ovi su tipovi kose krhkiji, a pjenasti učinci sulfatnog šampona mogu ukloniti previše prirodnih ulja potrebnih za održavanje kose zdravom. Iako znanstveni dokazi nisu čvrsti, neki smatraju da mogu ukloniti boju s obojene kose. Osim toga, poznato je da sulfati uzrokuju ‘frizzy’ efekt kose.

Silikoni u šamponima

Iako silikoni imaju svojih nedostataka, u ovom čestom sastojku za njegu kose nema ništa opasno za naše zdravlje. Jedino na što može utjecati je snaga i izgled vaše kose. Silikone možemo podijeliti na one topive i netopive u vodi. Problem predstavljaju oni netopivi – takvi silikoni otežavaju kosu zbog čega mogu čak djelomično izravnati kovrčavu kosu. Osim toga, oni se zbog netopljivosti u vodi nakupljaju u kosi, a isprati ih možemo jedino korištenjem šampona koji sadrže sulfate.

Primjer teških i u vodi netopljivih silikona koje često možemo pronaći u šamponima jesu amodimetikon i dimetikon. Ako želite odabrati šampon s lakšim silikonom, potražite ciklometikon među sastojcima. S obzirom na njegovu topljivost u vodi, ciklometikonu nisu potrebni sulfati kako bi ga isprali s vlasišta te je stoga puno nježniji izbor.

Parabeni u šamponima

Parabeni su najpopularniji sintetički konzervansi koji su kemijski ustvari esteri p-hidroksibenzojeve kiseline. Iako njihovo negativno djelovanje nije potpuno istraženo, smatra se da mogu uzrokovati brojna oštećenja kose, uključujući isušivanje, iritaciju vlasišta, blijeđenje boje, pa čak i gubitak kose. Posebna pažnja posvećena je apsorpciji parabena i njihovom zadržavanju u ljudskom tijelu u netaknutom obliku, kao i njihovim toksikološkim karakteristikama s posebnim naglaskom stavljenim na estrogeni potencijal parabena. Treba naglasiti da procjena koncentracije nehidroliziranih parabena u tijelu ne odražava ukupnu dermalnu izloženost parabenima. Naime, kako gastrointestinalnim tako se i transdermalnim putem parabeni brzo metaboliziraju i velikim dijelom hidroliziraju u p-hidroksibenzojevu kiselinu (PHBA) koja nema estrogeno djelovanje.

Utvrđivanje postotka parabena koji se apsorbira kroz kožu otežano je jer uključuje i mnoge čimbenike koji se ne mogu standardizirati. Primjerice, nedostatak kožne barijere u slučaju staničnih kultura, individualne razlike u metabolizmu i apsorpciji kroz kožu, te učestalost i područje primjene kozmetike, etničku pripadnost i dob. Stoga su potrebna opsežnija populacijska ispitivanja kako bi se precizno procijenio zdravstveni rizik koje parabeni predstavljaju ulaskom u tijelo iz kozmetike. Neke od parabena koje možemo pronaći u šamponima jesu metilparaben, etilparaben, propilparaben i butilparaben.

Na kraju dana, vi ste jedini koji odlučujete o tome koje ćete proizvode koristiti i hoćete li se ‘zamarati’ čitanjem deklaracije na vašem šamponu.