Naegleria fowleri – “tihi ubojica”

Voda je, kao što su i kopno i zrak, stanište mnogih organizama. Iako je dosad otkriven i istražen velik broj biljnih i životinjskih vrsta, možemo li ikad obuhvatiti sve? Unatoč svim prednostima koje pokazuju, poneki su organizmi toksični, ali i patogeni za čovjeka te mogu ispoljavati i fatalan učinak. Upravo je jedna od smrtonosnih životinja i ubikvintarna (široko rasprostranjena) N. fowleri.

Što je N.fowleri?

N.fowleri je eukariotska ameba koja pripada koljenu Percolozoa. Svoju ubikvintarnost stekla je naseljavanjem i tla i slatkovodnih područja gdje se hrani bakterijama i gljivicama koje se tamo prirodno nalaze. Tijekom zimskih mjeseci ameba koristi tlo kao sklonište obzirom da je termofilan organizam (raste i na temperaturi od 65 stupnjeva), a nije „fan“ nižih temperatura.

Nazvana je po znanstveniku Fowleru koji je prvi opisao slučajeve primarnog amebnog encefalitisa (PAM) uzrokovanog N. fowleri. Iako infekcije ovom praživotinjom nisu učestale, upravo zbog teških kliničkih slika vrlo je važno spomenuti “tajno oružje” naizgled mirne vode i bezopasne vode.

Klinička slika i patogeneza

Obzirom da je član vodene mikrobiote, infekcije se javljaju kod rekreacijske izloženosti: plivači, ronioci, ali i preostali koji su u doticaju s vodom pod povećanim su rizikom.

Ameba u obliku trofozoita u ljudski organizam ulazi kroz nos, nakon što voda prskanjem ili forsirano uđe u nosnu šupljinu. Struktura trofozoita joj omogućuje uništenje tkiva, a osim toga, njena patogenost ovisi o otpuštanju citolitičkih enzima poput fosfolipaze i neuraminidaze koje oštećuju stanice i tkiva domaćina, tj. vode do opsežne nekroze. Sama inkubacija može trajati i do 14 dana, a prvotni simptomi koji se javljaju su povraćanje, mučnina, temperatura i grlobolja. Također, iako prvotna infekcija prvenstveno zahvaća mukozu nosa, ameba prolazi kroz kribiformnu ploču te se njušnim se živcem širi prema ciljnom organu – središnjem živčanom sustavu.

Najvažniji čimbenik virulencije „amebe koja jede mozak“ jest NFa1 protein, koji joj pomaže u vezanju na ciljne stanice, a uz njega neizostavnu ulogu igra stvaranje dušikovog oksida, kao i proteini koji tvore pore. Sinergizmom patogenosti N.fowleri i snažnog imunosnog odgovora kojeg uzrokuje njena pojava, dolazi do oštećenja živaca i živčanog tkiva te kome, što posljedično vodi do smrti.

Prevencija i terapija

Zagađena voda, neklorirani ili slaboklorirani bazeni te voda viših temperatura, nerijetko su prirodni „izvori“ smrtonosne amebe. Stoga, ukoliko je moguće, teži se izbjegavanju aktivnosti poput veslanja i ronjenja u vodama viših temperatura, a u trenutcima neizbježne izloženosti, savjetuje se podizanje glave iznad razine tekućine. S druge strane, more nije stanište N.fowleri.

Obzirom na rijetkost javljanja amebnog meningoencefalitisa i infekcija N.fowleri uopće, terapija nije detaljno proučena već se u terapiji koriste lijekovi poput amfotericina B, čiji je učinak dokazan in vitro. Osim njega, mogu se koristiti i lijekovi poput azitromicina i rifampina.

Iako se beskrajno uživanje u ljetnim temperaturama doima idealnim načinom provođenja vremena, visoke temperature, osim što pogoduju nastanku brončanog tena, pomažu i razmnožavanju N. fowleri. Unatoč malom broju zabilježenih infekcija, nikad ne smijemo zaboraviti da se „otrov krije u malim bočicama“ i da preventivne mjere, osim što štite od ove amebe, štite i od raznih drugih mikroorganizama koji se mogu naći u toplijim vodama. Stoga, tijekom kupanja u tropskim i toplijim područjima, glavu gore!