Miris kože predstavlja jedinstveni i osobni znak prepoznavanja. U stvaranju vlastite mirisne note sudjeluju apokrine žlijezde, jedna od dviju glavnih vrsta znojnih žlijezda prisutnih kod Homo sapiensa. One luče na površini molekule bez mirisa koje zovemo molekule prekursori, a iz njih bakterijskom transformacijom nastaju produkti koji čine tjelesni miris.
Apokrine se žlijezde otvaraju u folikulu dlake, a smještene su pod pazuhom (aksila), oko bradavica i vanjskih genitalija, no njihova točna funkcija i fiziološka uloga kod suvremenih ljudi slabo je razumljiva. Aksilarna mikrobiota ima veliki utjecaj na razvoj tjelesnog mirisa, a dominantni rodovi koji ju čine su Staphylococcus, Cutibacterium i Corynebacterium. Neugodan miris ispod pazuha rezultat je mješavine hlapljivih organskih spojeva, primarno isparljivih masnih kiselina (engl. Volatile Fatty Acids, VFA) i tioalkohola.
Istraživanje: glavni krivac?
Već je ranije pokazano kako nekoliko bakterija ispod pazuha određuje tjelesni miris, no znanstvenici su otišli i korak dalje. Otkrili su ključan enzim tih bakterija kojeg možemo smatrati glavnim krivcem za karakterističan miris. Riječ je o CS ß-lijazi, enzimu nužnom za nastanak tioalkohola iz molekula prekursora. No, zanimljivo u ovom metaboličkom putu ne sudjeluju sve stafilokokne vrste.
Vrsta Staphylococcus hominis, zajedno s vrstama S. lugdunensis i S. haemolyticus, pokazuje snažnu povezanost s tjelesnim mirisom, tj. najprije s proizvodnjom tioalkohola. U istraživanju je protein PatB iz vrste S. hominis identificiran kao CS lijaza te je ovo prva strukturna karakterizacija ovakvog metaboličkog puta. S druge strane, pomalo zapanjujuće, Staphylococcus epidermidis (inače dominantna vrsta stafilokoka prisutna na koži) ne metabolizira molekule prekursore, isto kao ni Staphylococcus aureus. Odgovor na pitanje zašto postoji ovakva ograničenost u fenotipu (među različitim vrstama roda Staphylococcus) leži u stafilokoknom genomu za enzime koji su uključeni u stvaranje hlapljivih tioalkohola.
Evolucijski značaj
Ljudska aksilarna mikrobiota tipično je manje raznolika u odnosu na druge primate, a sve veće obilje stafilokoknim vrstama može se smatrati pokazateljem evolucijske putanje prema suvremenim ljudima. Istraživači su otkrili da je proizvodnja tioalkohola, odnosno skupina stafilokoka koja proizvodi miris, morala datirati od ljudskih predaka prije nastanka vrste Homo sapiens, potencijalno od primata. Postojanje tjelesnog mirisa kod dalekih predaka vjerojatno je imalo važnu ulogu u međusobnoj komunikaciji.
Ova otkrića predstavljaju napredak u razumijevanju kako funkcionira miris ljudskoga tijela te omogućavaju razvoj i unaprijeđenje proizvoda za sprječavanje neugodnih mirisa bez narušavanja postojeće mikrobiote.
Izvori
- Rudden M et al. The molecular basis of thioalcohol production in human body odour. Scientific Reports, 2020, doi.org/10.1038/s41598-020-68860-z
- Life in the pits: Scientists identify key enzyme behind body odor, 2020, https://www.sciencedaily.com/, pristupljeno 30.7.2020.