Zadnjih nekoliko mjeseci i godina se sve češće upotrebljava izraz mikrobiota. Mikrobiota obuhvaća sve mikroorganizme u i na našem tijelu, kao što su bakterije, virusi ili gljivice koji nisu originalni dio našeg organizma, a bez njih ne možemo živjeti. Iako je pomalo ironično da se protiv tih mikroorganizama neumorno borimo kako ne bi izazvali razne bolesti, postoje i oni mikrobi koji naš organizam štite od istih, pomažu u razvoju imunosnog sustava čovjeka te omogućuju probavu hrane za proizvodnju energije. Nalazimo ih na različitim dijelovima tijela, a onaj najzanimljiviji dio su upravo naša crijeva. Kod nekih ljudi može doći do disbioze crijevne flore te tako ostaju uskraćeni za brojne dobrobiti koje ona tamo obavlja. No, postoji tehnika kojom je takvim pacijentima omogućeno razvijanje nove crijevne mikrobiote, a postupak se naziva fekalna transplantacija.
Zašto je crijevna mikrobiota važna?
U uvodu smo objasnili što je to mikrobiota, a osim što se nalazi u crijevima, možemo ga pronaći i na koži, u usnoj te nosnoj šupljini. Crijevna mikrobiota je najveća i najraznovrsnija populacija mikroorganizama u našem tijelu, a može varirati između spola, rase i dobi te uvelike ovisi o prehrani pojedinca.
Crijevne bakterije mogu sintetizirati razne vitamine te esencijalne (one koje ljudski organizam ne može sam sintetizirati) i neesencijalne aminokiseline te provoditi biotransformaciju žuči. Također, osiguravaju metabolizam neprobavljivih ugljikohidrata kao što je celuloza. Uz to što sudjeluju u metabolizmu različitih tvari, imaju iznimno važnu ulogu u borbi protiv drugih, za čovjeka opasnih, mikroorganizama na način da proizvode brojne antimikrobne spojeve kojima uništavaju patogene, a mogu se i natjecati za hranjive tvari i mjesta vezanja u sluznici crijeva čime sprječavaju naseljavanje istih.
Kako dolazi do crijevne disbioze?
Os crijevo-mozak komunikacijski je sustav koji obuhvaća živčane, hormonske i imunološke signale između crijeva i mozga, nudeći crijevnoj mikrobioti i njezinim metabolitima pristup mozgu. Kako mozak može upravljati gastrointestinalnim funkcijama i kako je ta interakcija dvosmjerna, dokazano je da stres utječe na sastav crijevne mikrobiote tako da mijenja peristaltiku crijeva te sekreciju i proizvodnju mucina. Te izmjene izazvat će i promjenu staništa crijevne mikrobiote kao i njegov mikrobni sastav i metabolizam. Uz sam stres koji je sveprisutan u modernom društvu, razne druge bolesti također mogu uzrokovati crijevnu disbiozu, bilo da su te bolesti povezane sa gastrointestinalnim sustavom (sindrom iritabilnog crijeva i upalna bolesti crijeva) ili sustavne metaboličke bolesti (dijabetes tip 2 i pretilost).
Fekalna transplantacija
Crijevna mikrobiota se mijenja tijekom vremena zbog raznih čimbenika kao što je već spomenuti stres, bolesti, ali i česta uporaba antibiotika te putovanja. Studije su pokazale da se crijevna mikrobiota može oporaviti, no njezino kontinuirano narušavanje može dovesti do gubitka funkcija i otpornosti što ima implikacije na ljudsko zdravlje. Kako bi na neki način oporavili tu mikrobiotu radi zdravstvene dobrobiti, možemo primijeniti fekalnu transplataciju.
Fekalna transplatacija je medicinski postupak presađivanja malog uzorka stolice iz zdravog debelog crijeva u bolesno debelo crijevo. Svaki uzorak zdrave stolice sadrži tisuće korisnih bakterija i ostatka mikrobiote kako bi sudjelovali u borbi protiv onih patogenih. Ona se uobičajeno propisuje za liječenje teških bakterijskih infekcija, kao što je infekcija sa Clostridium difficile. Uz to, može se dati i kao tretman za upalnu bolest crijeva, kod sindroma iritabilnog crijeva, pretilosti, bolesti jetre, dijabetesa te raznih alergija na hranu.
Ova metoda relativno je nova i ispitivana na liječenju infekcije bakterijom Clostridium difficile. Većina liječnika propisuje fekalnu transplataciju kada su drugi tretmani više puta bili neuspješni.
Ugradnja fecesa iz zdravog u bolesno debelo crijevo
Crijevna mikrobiota u obliku izmeta može se na nekoliko načina ugraditi u gastrointestinalni trakt, a to su kolonoskopijom, gornjom endoskopijom, klistirom i oralnom kapsulom. Kolonoskopija obuhvaća provođenje tanke cijevi sa sitnom kamerom u debelo crijevo kroz rektum. Preko te cijevi moguće je u debelo crijevo isporučiti fekalni uzorak. Gornja endoskopija uključuje sličnu cijev koja prolazi kroz nos ili usta preko jednjaka i želuca u debelo crijevo. Nedostatak ove metode je to što mikrobiota mora putovati kroz tanko crijevo kako bi stigla do debelog. Klistir koristi cjevčicu kojom, kroz rektum, isporučuje uzorak mikrobiote, koji se onda širi do debelog crijeva bez straha da će doći do značajne promjene okoliša. Tablete za transplataciju izmeta sadrže živu crijevnu mikrobiotu, primjenjuju se oralno te su dizajnirane da ostanu netaknute dok ne dospiju u debelo crijevo.
Simptomi i rizici
Simptomi nakon zahvata mogu biti nadutost, plinovi, mučnina, povraćanje, nelagoda u trbuhu, temperatura te groznica. Nuspojave su očekivane te nema razloga za zabrinutost. Uvijek postoje određeni rizici da se u crijevo pacijenta prenesu štetni patogeni, no upravo zato se uzorci rigorozno provjeravaju prije ugradnje kako bi se rizik smanjio na najmanju moguću mjeru.
Hoće li fekalna transplatacija biti šire upotrebljavana u budućnosti?
Ideja transplantacije crijevne mikrobiote seže stoljećima unazad. Razvojem moderne medicine sve više raste razumijevanje o funkcijama i ulogama iste. Kako vrijeme odmiče, a znanje akumulira, u budućnosti bi se ovaj zahvat mogao ponuditi kao riješenje ne samo na bakterijsku infekciju, nego i na mnoge druge, teško izlječive bolesti.
Literatura
2. MJ Bull, NT Plummer. Part 1: The Human Gut Microbiome in Health and Disease. Integrative medicine. 2014, 13,6, 17-22.
3. Fecal transplant, 2023., https://my.clevelandclinic.org/ , pristupljeno 15.3.2024.