“U zdravom tijelu zdrav duh”, izreka je kojom se većina ljudi vodi. S druge strane, koliko osoba zapravo obraća pažnju na svoje psihičko stanje kao krucijalan dio svog zdravlja? Borba s anksioznošću, nesanica i depresija, “normalni” su pojmovi koji nas okružuju, a narušenost mentalnog zdravlja, posebice mlađih osoba, sve je češći i ozbiljniji problem. Zrinka Ćavar, voditeljica Odjela za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih, donosi uvid s druge strane kulise i predstavlja vrlo dostupan izvor pomoći – Centar za zdravlje mladih.
Utjecaj karantene i pandemije na mentalno zdravlje
Globalna krizna situacija izazvana epidemijom, na regionalnoj razini se zakomplicirala opetovanim potresima, što zajedno predstavlja izvor dugotrajnog i intenzivnog stresa za svih. Posebno rizični su djeca i mladi, kronično oboljeli, stariji, osobe pomagačkih zanimanja.
Stres dokazano utječe na tijelo i psihu narušavajući psihofizičku ravnotežu svake osobe, mijenja strukturu i funkciju organa, dovodeći do bolesti. Osoba na stres može razviti neposredne (akutne) i odgođene (smetnje prilagodbe, PTSP, trajne promjene) reakcije koje mogu biti misaone, emocionalne, tjelesne, ponašajne, egzistencijalne. Reakcija ovisi o stečenoj otpornosti i naučenom načinu upravljanja stresom koji može biti zaštitni ali i rizičan te ugrožavajući za osobu i druge.
Tjelesno i mentalno zdravlje su u interakciji i jednako važni. Higijenom i zdravim stilom života čuvamo tjelesno zdravlje. Ništa manje nije važna mentalna higijena kojom čuvamo mentalno zdravlje. Mentalna higijena uključuje upoznavanje sebe (stavovi, navike, želje, emocionalne snage, psihičke sposobnosti, što pomaže a što odmaže), razvoj samopouzdanja (temeljem vrlina i slabosti, učenja novih znanja i vještina), vrijeme za sebe (vježbe opuštanja, glazba, čitanje, meditiranje, šetnja, što vam je ugodno), redovitu tjelesnu aktivnost (poboljšava emocionalnu stabilnost, smanjuje anksioznost i depresiju) i stvaranje bliskih odnosa s obitelji i drugima (podrška, nova iskustva, dobrovoljni rad – daje osjećaj smisla i zadovoljstva te jača samopoštovanje).
Mentalno zdravlje postupno se mijenja preko rizičnog do bolesti. Specifični simptomi koji ukazuju na rizičnost su nervoza, zabrinutost, razdražljivost, ljutnja, tuga, beznadnost, negativizam, poteškoće spavanja i promjene apetita, umor i nedostatak energije, napetost mišića i glavobolja, zaboravljanje, odugovlačenje, socijalna izolacija, učestala konzumacija psihoaktivnih tvari, smanjenje funkcioniranja…
Anksioznost
Anksioznost je normalna, sveprisutna, ima motivacijsku (npr. prije ispita) i adaptivnu funkciju (npr. uslijed stresa), ne može se potpuno ukloniti, ali se može naučiti kontrolirati.
Anksioznost je način reagiranja borbom ili bijegom kada osoba događaje smatra prijetećim. Osnova anksioznosti su misli – specifične pogrešne pretpostavke – osobne ranjivosti i bespomoćnosti, anksioznosti kao prijetnje ili socijalno neprihvatljive, o osobnoj odgovornosti (ja jedini) i gubitku kontrole, o prihvaćanju od drugih (kritika=odbacivanje) i kompetentnosti (neuspjeh= katastrofa), o vjerojatnosti loših događaja, katastrofiziranju posljedica, te usmjerenost pažnje na prijetnje i netolerancija neizvjesnosti.
Unutrašnji ili vanjski okidač potiče misao (o prijetnji/gubitku kontrole) i usmjerava pažnju na „opasnosti“ što dovodi do tjelesnih (uzbuđenje), emocionalnih (tjeskoba, nemir) i ponašajnih promjena – borbe (suočavanje) ili bijega (izbjegavanje, osiguravanje).
Prevladavanje anksioznosti uključuje mijenjanje misli (specifičnih pogrešnih pretpostavki), smanjenje tjelesnih senzacija (relaksacija, rekreacija, zdrav stil života), mijenjanje emocija (povećanje tolerancije na anksioznost), ukidanje maladaptivnih ponašanja (izbjegavanje, osiguravanje) i izgradnju vještina suočavanja, te konačno funkcionalnost i kvalitetu života.
Precjenjivanje vjerojatnosti da se nešto dogodi i stupnja opasnosti povećava anksioznost dok ju mogućnosti suočavanja smanjuju.
Borba – anksioznost kao poticaj za rast
Osobe koje koriste zaštitne mehanizme jačaju svoju otpornost na stres i pozitivno utječu na svoje zdravlje. Stoga je važno prepoznati vlastite načine reagiranja kojima se branimo od neugodnih emocija izazvanih stresom temeljem čega možemo razvijati primjerenije. Suočavanje sa stresom uključuje misli, tijelo, emocije i ponašanja kojima djelujemo na stresnu situaciju.
Mehanizmi suočavanja sa stresom mogu biti usmjereni na rješavanje problema ili rasterećenje emocija. Suočavanje usmjereno na problem uključuje planiranje, pregovaranje, oprez, traženje informacija ili podrške čime osoba nastoji djelovati na situaciju koja je stresna. Npr. strah od zaraze rješavamo praćenjem uputa odgovornih te traženjem informacija, strah od izolacije rješavamo virtualnim druženjem. Suočavanje usmjereno na emocije uključuje isticanje pozitivnog, smanjenje napetosti, okretanje religiji, mirenje sa sudbinom, traženje emocionalne podrške sa ciljem lakšeg podnošenja emocionalne uznemirenosti potaknute stresom. Suočavanje traženjem socijalne podrške i osjećaj dostupnosti podrške važan je zaštitni način nošenja sa stresom.
Način suočavanja treba biti primjeren za osobu i situaciju pa kao prvo treba utvrditi stresor koji izaziva naše reakcije i potom koristiti više načina suočavanja prikladnih za tu situaciju.
U situacijama neizvjesnosti u kojima nemamo kontrolu preporuča se koristiti toleranciju i prihvaćanje situacije, obraćanje pažnje na druge aktivnosti, zaustavljanje uznemirujućih misli, pozitivno religiozno i duhovno suočavanje, smanjenje emocionalne uznemirenosti i opuštanje.
Preporuke su : prepoznajte što Vas uznemiruje i svoje reakcije, izaberite način nošenja sa stresom koji Vam pomaže da se bolje osjećate, a da pri tome sebe ne ugrožavate, izaberite ono što će Vas osnažiti, a ne oslabiti, kombinirajte tehnike rješavanja problema sa tehnikama postupanja sa emocijama, zatražite podršku bliskih osoba ali i stručnjaka.
Bijeg – patološka anksioznost
Osobe sa specifičnim pogrešnim pretpostavkama (koje blokiraju razuvjeravanje dokazima kako je prijetnja nerealna) neke događaje smatraju prijetećim na što reagiraju bijegom – maladaptivno – a što održava anksioznost i rezultira patološkom anksioznosti.
Maladaptivni načini suočavanja sa anksioznosti su pasivni izbjegavanjem i aktivni osiguravanjem. Suočavanje izbjegavanjem uključuje izbjegavanje misli (negiranje, maštanje, slike, sjećanja), tjelesnih senzacija, emocija (potiskivanje, humor) i ponašanja (izbjegavanje situacija, osamljivanje, autodestruktivnost npr. intoksikacije) dok osiguravanje uključuje pretraživanje okoline na „opasnosti“, mobitel, druge osobe čime se osoba kognitivno, emocionalno i ponašajno udaljava od stresa što trenutno smanjuje anksioznost no dugoročno ju održava i ugrožava osjećaj samoučinkovitosti.
Patološka anksioznost je pretjeranog intenziteta i trajanja, izvan opasnosti, generalizirana, ne može se kontrolirati ni objasniti, ometa funkcioniranje.
Trajne posljedice na psihičko stanje mladih – dovoljno hrabri da potraže pomoć?
Kada osoba ili član obitelji zapazi da je ona sama ili član obitelji promijenjenog psihičkog stanja (npr. ljuta, tužna, uplašena), ponašanja (npr. povučena u sebe, intoksicira se, svadljiva) i funkcioniranja (npr. izbjegava i odugovlači obveze) prvo što treba ponuditi je mogućnost razgovora, a potom poticaj i podršku za traženje stručne pomoći odlaskom k obiteljskom liječniku. Obiteljski liječnik može osobi pružiti suport psihoterapiju, te ovisno o tegobama uvesti neke vrste specifične psihofarmakoterapije ili dati preporuku za nadležnu instituciju u kojoj osoba može dobiti stručnu podršku. Psiholozi sa psihoterapijskom edukacijom provode psihoterapiju koja je kod nekih problema mentalnog zdravlja učinkovita kao i lijekovi. Psihijatri nakon dijagnostičke obrade i pregleda provode specifičnu psihofarmakoterapiju i psihoterapiju. U slučaju blage i umjerene razine tegoba bez većih poteškoća funkcioniranja dovoljna je psihoterapija, ali u slučaju teške razine tegoba i disfunkcionalnosti potrebno je uz psihoterapiju uvesti i specifičnu psihofarmakoterapiju.
Zaključno, probleme mentalnog zdravlja karakterizira subjektivni osjećaj patnje, trajanje i intenziviranje poteškoća uz otežano funkcioniranje i tada je potrebno zatražiti stručnu pomoć.
Navikavanje na „novu svakodnevnicu“ – mogućnosti povratka na staro ili trajna promjena?
Ova krizna situacija izvan je uobičajenog ljudskog iskustva i time nenormalna stoga je biti nenormalan prirodno i normalno. Od izloženosti stresu pobjeći ne možemo već nam preostaje borba i ako je način pravi tada ćemo pobijediti. Preporuka je što više prepričavati proživljene događaje i razgovarati sa bliskim ljudima o vlastitim osjećajima (strahovima, situacijama), ali i razvijati sposobnost slušanja (čuti kako drugi doživljavaju i čega se oni plaše) što pomaže da se osoba dugotrajno osjeća bolje i sprječava emocionalne posljedice stresova. Nadalje, osoba nije slabija već hrabrija od drugih ako zatraži stručnu pomoć jer će uz nju lakše riješiti svoje probleme. Uz zaštitne načine nošenja sa stresom, ali i stručnu pomoć ovu mentalnu krizu svatko može pobijediti i iz nje izaći mentalno jači.
O mentalnom zdravlju sve se više razgovara čime nije više tabu tema. Međutim, problemi mentalnog zdravlja su i nadalje najstigmatiziraniji zbog predrasuda utemeljenih na neznanju i zabludama, temeljem istraživanja 80 % osoba teže prihvaća mentalni od somatskog poremećaja. Predrasude prema osobama s problemima mentalnog zdravlja nerijetko su prepreka traženju pomoći i liječenju, te prijetnja mentalnom zdravlju.
Način pružanja pomoći i lokacije
Odjel za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih (Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar) provodi zaštitu mentalnog zdravlja osoba od 12 do 25 na dvije lokacije Heinzelova 62a i Remetinečki gaj 14, a za uključenje u tretman nije potrebna uputnica već prethodni telefonski dogovor termina (Heinzlova 6468340, Remetinečki gaj 3830088). Radno vrijeme Heinzelove je ponedjeljak i srijeda 12-20h te utorak, četvrtak i petak 8-16h, a Remetinečkog gaja ponedjeljak, srijeda i petak 8-16h te utorak i četvrtak 12-20h. Zdravstvena djelatnost provodi se kroz preventivne te terapijske aktivnosti timskim radom zdravstvenih radnika (liječnika, medicinskih sestara) i suradnika (klinički psiholog, psiholog, socijalni radnik, defektolog), te suradnjom sa specijalističko-konzilijarnim i bolničkim zdravstvenim ustanovama i drugim sustavima.
Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar od 17.03.2020. provodi psihološku podršku telefonom za sve koji to trebaju te su naši brojevi na web stranicama Zavoda.
Služba je u suradnji sa drugim institucijama izradila priručnik sa vještinama samopomoći u nošenju sa negativnim posljedicama stresa dostupan na web stranicama zavoda http://www.stampar.hr/hr/program-ocuvanja-mentalnog-zdravlja-borbom-protiv-negativnih-utjecaja-tjeskobe-i-stresa, a koji uključuje tehnike nošenja sa stresom, kontrole uznemirujućih misli, postupke samopomoći kod nesanice, vježbe opuštanja…, te priručnik posebno namijenjen studentima „Radim na sebi“ dostupan na web stranicama zavoda https://www.stampar.hr/sites/default/files/Aktualno/prirucnik_radim_na_sebi.pdf
Čitajte Mentaliste naše Facebook https://www.facebook.com/mentalisti.nzjz/ i Instagram stranice https://www.instagram.com/mentalisti.stampar/?hl=en. Vježbajte vještine samopomoći, a po potrebi i zovite te dođite. Svi koji imaju potrebu za stručnom pomoći su dobrodošli.
Izvor fotografije
