Radijacija – kako protiv nje u slučaju katastrofe?

Travanj 2026. godine obilježit će 40 godina od jedne od najvećih nuklearnih katastrofa u povijesti čovječanstva, eksplozije reaktora u nuklearnoj elektrani Černobil. Iako je prošlo skoro pola stoljeća od tada, posljedice tog događaja osjete se i danas, a osjetit će se još nekoliko tisuća godina. To je rezultat ogromnih količina radijacije koje su ispuštene pri eksploziji, a koje i dan danas truju područja oko reaktora te negativno utječu na zdravlje onih koji su toj radijaciji bili izloženi. Zašto radijacija ima takav učinak, može li se taj učinak spriječiti i najvažnije – možemo li se protiv njega boriti farmakoterapijski ?

Što je radijacijska bolest ?

Radijacijska bolest ili radijacijski sindrom naziv je za skup simptoma koji se javljaju u organizmu nakon izlaganja ionizacijskom zračenju. Ionizacijsko zračenje uzrokuje promjene na razini stanica, bilo da su to mutacije ili prekid staničnog ciklusa, a takve promjene se diobom šire i zahvaćaju organe i organske sustave kojima se tako narušava funkcija.

Ovisno o dozi ozračenja, radijacijsku bolest možemo podijeliti na akutnu i kroničnu. Akutna radijacijska bolest najčešće je uzrokovana ozračenjem iz vanjskog izvora, npr. nuklearnih nesreća, i javlja se pri kratkom izlaganju ozračenju. Akutni simptomi kao što su mučnina i povraćanje pojavljuju se nekoliko sati nakon izlaganja, a dugoročne posljedice na organske sustave mogu biti vidljive i do nekoliko godina nakon izlaganja. Kronična radijacijska bolest nastaje kada akutna bolest traje dulje od dva mjeseca ili pri opetovanom izlaganju malim količinama zračenja.

Posljedice radijacije

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da učinci radijacije ovise o tipu radijacije, trajanju izloženosti radijaciji, osjetljivosti izloženih tkiva i organa, specifičnim radioaktivnim izotopima i individualnim karakteristikama izloženih osoba. Akutni učinci radijacije uključuju akutnu radijacijsku bolest, gubitak kose, radijacijske opekline i pri velikim dozama smrt. Dugoročne posljedice radijacije uključuju povećan rizik od razvoja nekih vrsta raka, npr. karcinoma štitnjače u slučaju otpuštanja radioaktivnog joda.

Prevencija i liječenje radijacije

Ovisno o razdoblju davanja lijeka, terapiju radijacijske bolesti možemo podijeliti na tri kategorije: radioprotektivi, radiomitigatori i radijacijski terapeutici. Radioprotektivi se daju profilaktički prije izlaganja radijaciji kako bi se spriječile negativne posljedice. Radiomitigatori daju se ubrzo nakon izlaganja radijaciji, a prije pojave simptoma. Radijacijski terapeutici daju se nakon pojave simptoma.

Za prevenciju internalizacije radionuklida, američka agencija FDA odobrila je četiri radioprotektivna agensa: kalijev jodid, boju Prussian Blue (željezov heksacijanoferat), te cinkova i kalijeva sol dietilentriaminpentaacetata (DTPA), tj. Zn-DTPA i Ca-DTPA. Kalijev jodid štiti štitnjaču od radionuklida joda, željezov heksacijanoferat se veže na cezij, a soli DTPA su kelatori za rijetke i transuranske radionuklide (americij, kalifornij, itd.). Ovi agensi pokazuju učinkovitost u prevenciji, ali ograničenu i pod uvjetom da se daju ubrzo nakon izlaganja. Kalijev jodid često je dio nacionalnih planova za prevenciju posljedica nuklearne katastrofe zbog lake dostupnosti i efikasnosti u zaštiti štitnjače.

Izbor lijekova nadovezuje se na same učinke radijacije na organske sustave. Primjerice, zbog brzine diobe, krvne stanice su posebno osjetljive na učinke radijacije. Doze radijacije iznad 2 Graya uzrokuju smanjenje brojnosti krvnih stanica i imunosupresiju koja može dovesti do sekundarnih infekcija, zbog čega je zaštita i rekonstitucija hematopoetskog sustava jedan od farmakoterapijskih meta. Osim standardne terapije antibioticima i transfuzijom krvi, odobreni su i neki radiomitigatori kao što su G-CSF (filgrastim), faktor rasta koji potiče proliferaciju, diferencijaciju i sazrijevanje neutrofila.

Kako dalje?

Iako su neki terapeutici pokazali učinkovitost u prevenciji i tretiranju učinaka radijacije, ne možemo reći da postoji dokazano učinkovit, lako dostupan i univerzalan terapeutik kojeg možemo koristiti kao rješenje u slučaju nuklearne katastrofe. Istraživanja potencijalnih terapeutika iz raznih izvora provode se, ali su otežana etičkim dilemama koje se vežu uz ispitivanje učinaka radijacije (npr. kako testirati učinak terapeutika na radijacijsku bolest kod ljudi). Osim nade da nam takvi terapeutici neće biti potrebni, ostaje i nada da ćemo uskoro naći lijek koji učinkovito tretira ružne učinke radijacije.