Bolest kretanja – učestali problem tijekom putovanja

Bolest putovanja ili kretanja, kinetoza ili popularno „morska bolest“ nazivi su za skup neugodnih simptoma koje se javljaju kod osoba prilikom stalnih promjena kretanja poput ubrzavanja ili usporavanja, ljuljanja, poskakivanja i slično. Bolest kretanja česta je među populacijom, a rijetko uzrokuje ozbiljnije posljedice.

 

Kada se pojavljuje te koji su simptomi i posljedice kinetoze?

Bolest kretanja pogađa oko 20% populacije, češće su žene izložene simptomima kinetoze nego muškarci, a najčešće se javlja kod trudnica i djece u starosti od 2. do 12 godina. Kinetoza se pojavljuje prilikom putovanja raznim prijevoznim sredstvima poput automobila, autobusa, zrakoplova, broda, vlaka, a i svemirskog broda. Može se pojaviti i u situacijama poput korištenja dječjeg vrtuljka, vozila u zabavnim parkovima, gledanja filmova u 3D projekciji ili korištenja virtualne stvarnosti. Kinetoza uzrokuje neugodne simptome poput mučnine, vrtoglavice, povraćanja, abdominalnih smetnji, nagle pojave hladnog znoja, pada krvnog tlaka, bljedila kože, glavobolje, umora, slabosti i slično. Dugotrajna bolest kretanja, uz navedene simptome, može uzrokovati dehidraciju, iscrpljenost od gladi i depresiju. U određenim slučajevima može dovesti do ozbiljnijih posljedica u bolesnika s drugim bolestima. Po završetku putovanja simptomi najčešće nestaju, no zabilježeni su slučajevi naknadnog osjećaja vrtoglavice, primjerice nakon putovanja brodom.

 

Što uzrokuje bolest kretanja?

Kako bi održali ravnotežu i orijentirali se o položaju svojega tijela u prostoru, koristimo se međusobno izvrsno koordiniranim i usklađenim mehanizmima poput osjeta vida, receptora dodira u koži, sustava polukružnih kanalića u unutarnjem uhu ili vestibularnog aparata i unutarnjih receptora napetosti mišićno – zglobnog sustava.

Mehanizam nastanka bolesti kretanja nije u potpunosti istražen, no smatra se da do kinetoze dolazi kada sustav za ravnotežu smješten u unutarnjem uhu, poznat i kao vestibularni sustav, prima drukčije podražaje od ostalih receptora, posebice vidnih pri kretanju kojeg ne možemo vidjeti, ali možemo osjetiti. Vestibularni sustav je senzorni sustav koji je odgovoran za pružanje informacija mozgu o kretanju i položaju glave te prostornoj orijentaciji. Također, uključen je u motoričke funkcije koje nam omogućuju održavanje ravnoteže, stabiliziranje glave i tijela tijekom kretanja te održavanje držanja. Međutim, kod kinetoze vestibularni sustav ne prenosi istu informaciju kao što ostali receptori prenose tijekom nekog kretanja. Ukoliko vestibularni sustav osjeća da je određeno kretanje prisutno (pr. kretanje prijevoznog sredstva), a ostali receptori ne osjećaju kretanje tijela (pr. naše oči okolinu smatraju prividno statičnom), mozak dobiva nejasne informacije o mogućem kretanju i ne može nas pravilno suočiti s podražajima. Smatra se da nepodudarnost u dobivanju informacija u mozgu o određenom kretanju uzrokuje simptome karakteristične za bolest kretanja.

 

Prevencija i liječenje

Kinetoza je učestali problem najčešće tijekom putovanja, no određenim nefarmakološkim mjerama možemo olakšati i potencijalno spriječiti pojavu nekih simptoma. Neki od postupaka koji mogu pomoći su gledanje u daljinu (horizont), putovanje sjedenjem u smjeru kretanja vozila, poboljšanje klimatizacije, izbjegavanje aktivnosti koje odvlače pogled od smjera kretanja te izbjegavanje jakih mirisa i okusa prije putovanja. Također, konzumacija đumbira i mente ili korištenje narukvice kojom se može primijeniti akupresura mogu imati utjecaja u sprječavanju neugodnih simptoma kinetoze.

Bolest kretanja vrlo uspješno možemo spriječiti uzimanjem lijekova.

Važno je napomenuti kako je sprječavanje kinetoze puno jednostavnije nego njeno naknadno liječenje.

Lijekove za sprječavanje pojave simptoma kinetoze dijelimo u antagoniste muskarinskih receptora i antagoniste histaminskih receptora, a u kombinaciji s njima koriste se i simpatomimetici koji djeluju na autonomni živčani sustav. Dimenhidrinat je bezreceptni lijek koji spada u skupinu antagonista histaminskih H1 receptora. Osnovno djelovanje dimenhidrinata je inhibicija neurotransmitera acetilkolina. Lijek posjeduje depresivan učinak na središnji živčani sustav te antikolinergički, antiemetički, sedativni i lokalno anestetički učinak. Dimenhidrinat se treba primijeniti najmanje 30 minuta prije putovanja, a učinak traje 3 do 6 sati. Drugi antihistaminici koji se koriste za sprječavanje kinetoze su receptni lijekovi meklizin i prometazin te bezreceptni lijek ciklizin. Meklizin i ciklizin pokazuju sličan utjecaj kao dimenhidrinat, dok prometazin treba koristiti uz veliki oprez jer može uzrokovati jaku pospanost i probleme s disanjem kod male djece. Antikolinergik skopolamin je receptni lijek koji spada u skupinu antagonista muskarinskih receptora i nerijetko se navodi kao sinonim za sprječavanje bolesti kretanja. On je alkaloid koji posjeduju biljke iz porodice Solanaceae (lat. pomoćnice). Često se koristi u obliku flastera kojeg je potrebno nalijepiti iza uha barem 8 sati prije putovanja dok se aktivna tvar polako otpušta u krvotok unutar 72 sata.

 

Kinetoza je česta bolest putovanja koja se očituje neugodnim simptomima poput mučnine, vrtoglavice i povraćanja. Iako se nerijeko javlja, uspješno se može prevenirati nefarmakološkim postupcima kojima si možemo olakšati simptome i korištenjem lijekova za sprječavanje nastajanja bolesti kretanja.