Uvod u anatomiju – više od bezazlene američke drame

Meredith Grey, Derek Shepherd i Christina Yang, prepoznatljivi su fiktivni trio jedne od najpopularnijih američkih drama, Uvoda u anatomiju. Prikazujući različite medicinske slučajeve i traume, osim na porast gledanosti, serija znatno utječe na ljudsku osviještenost i pogled na stvarnost unutar bolničkih zidova. No, kako je moguće da najgledanija i mnogima najdraža serija ispoljava ovakav učinak?

Vidljiv je problem dolaska pacijenata u zdravstvene ustanove s potpuno pogrešnim i bizarnim idejama.

Provedene studije i postignuti rezultati

Brian Quick, profesor Sveučilišta u Illinoisu, nakon svoje provedene studije o stvarnim efektima Uvoda u anatomiju, zaključuje da porastom broja pregledanih epizoda, gledatelj sve više poistovjećuje stvarne liječnike i one prikazane na televizijskom ekranu.

Nadalje, uzimajući u obzir 269 emitiranih epizoda, skupina znanstvenika je prikupljanjem podataka za svaku izmišljenu traumu sastavila televizijski registar. Zatim su se prikupljeni podaci uspoređivali s uzorcima iz Nacionalne banke podataka o traumi (engl. National Trauma Data Bank, NTDB) za 2012. godinu.

Smrtnost na TV-u je bila veća te je osim toga većina pacijenata direktno s hitne poslana ravno u operacijsku salu. Također, pacijenti sa traumom su se puno brže oporavili u seriji, nego što se u stvarnosti oporavljaju. Duljina „nestvarnog“ boravka u bolnici bila je kraća od tjedan dana za 50% pacijenata u odnosu na NTDB, gdje je samo 20% pacijenata tako brzo napustilo bolnicu.

David Prost, asistent liječnika u Sjevernoj Karolini, približio se slučaju koji opisuje prethodno navedene činjenice. Naime, njegovog je pacijenta (sa zadnjim stadijem bubrežne bolesti) zanimalo kada će dobiti „isprintani novi bubreg“. Takvu ideju dobio je iz desete sezone serije u kojoj Ellen Pompeo (M. Grey) printa 3D srce za novorođenče.

Iako kirurzi zaista nekad koriste 3D modele organa za bolje planiranje teških zahvata, implantabilni isprintani 3D organi još uvijek ne postoje, suprotno vjerovanju pacijenata. Unatoč tome što je, između ostalog, vrlo vjerojatno bilo uključeno i nerazumijevanje scena serije, vidljiv je problem dolaska pacijenata u zdravstvene ustanove s potpuno pogrešnim i bizarnim idejama.

Serije poput Uvoda u anatomiju zasigurno mogu približiti javnosti stres i odgovornost s kojima se liječnici svakodnevno sučeljavaju, no činjenica da su likovi, pojedine operacije i poneki medicinski slučajevi izmišljeni nikada ne smije biti zanemarena. Štoviše, mora postojati jasna granica između svijeta Meredith Grey i vlastitog.