Što treba znati o visinskoj bolesti?

Visinska bolest ili bolest nadmorskih visina poremećaj je koji nastaje pri boravku na višim nadmorskim visinama. Planinari, stanovnici i turisti gradova viših nadmorskih visina često se susreću sa simptomima ove bolesti. U slučaju razvijanja iste, važno je pravovremeno prepoznati tegobe oboljele osobe i poduzeti mjere sprječavanja daljnjeg razvitka istih, pogotovo kada hitna medicinska intervencija nije moguća.

Uzroci bolesti

Povećanjem nadmorske visine, tlak zraka u atmosferi se smanjuje što posljedično dovodi do smanjenja koncentracije plinova u zraku. Takva promjena u zraku utječe na to da organizam ne dobiva dovoljnu količinu kisika po udahu. Rad srca i pluća se ubrzavaju kako bi se kisik nadoknadio, no vrijednost koncentracije kao na razini mora ne može se postići. Do bolesti dolazi kada se osoba jako brzo penje (akutna bolest)  ili ostaje duže vremena (kronična bolest) na visini iznad 2500m. U organizmu dolazi do promjena poput povećane frekvencije i dubine disanja, blagog povećanja pH krvi, različite raspodjele soli u stanicama i vode između krvi i tkiva, plavog obojenja kože, usana i noktiju (cijanoza). Tijekom nekoliko tjedana tijelo počinje proizvoditi više crvenih krvnih stanica za prijenos kisika u tkiva. Također, visoke nadmorske visine mogu uzrokovati istjecanje tekućine iz kapilara koja se može nakupiti u plućima i mozgu. Par sati nakon razvijanja bolesti primjećuju se prvi simptomi.

Oblici poremećaja, simptomi i liječenje

Oblik poremećaja i ozbiljnost simptoma može varirati među osobama ovisno o faktorima poput dobi, težine, krvnog tlaka i fizičkoj spremnosti pojedinca, te o brzini uspinjanja na 2500m i količini vremena provedenog na visokoj nadmorskoj visini. Ukoliko dođe do razvijanja jednog od oblika bolesti, osoba se mora spustiti na nižu nadmorsku visinu sve dok se simptomi ne smanje.

Akutna visinska bolest (engl. AMS, acute mountain sickness) najblaži je i najčešći oblik bolesti. Prvi znakovi javljaju se 8 do 36 sati nakon uspona. Ovaj oblik bolesti uključuje simptome poput glavobolje, mučnine ili povraćanja, slabosti, vrtoglavice ili nesvjestice, poremećaja sna i gubitka apetita. Jaki napor pogoršava simptome, no kroz par dana dolazi do oporavka. Za liječenje i smanjenje simptoma blažeg oblika bolesti koristi se lijek acetazolamid. Spada u diuretike i inhibitore ugljikove anhidraze, enzima koji katalizira pretvorbu ugljikova dioksida i vode u ugljičnu kiselinu i obrnuto. Lijek potiče nakupljanje ugljične kiseline u krvi sprječavajući njezin raspad. To dovodi do blago smanjenog pH krvi jer iz ugljične kiseline reverzibilno nastaju bikarbonatni ioni HCO3^– i vodikovi ioni H⁺. Klinički rezultat je smanjenje krvnog tlaka, sniženi intrakranijalni tlak (tlak cerebrospinalne tekućine u lubanji) i sniženi intraokularni tlak. Lijek zatim potiče izlučivanje HCO3^– iona čime urin postaje lužnatiji. S druge strane, pH krv postaje blago niži što potiče izjednačavanje razine ugljikovog dioksida u tijelu s razinom kiselosti. Takva kompenzacija rezultira bržim i dubljim disanjem te većom razinom kisika u tijelu. Lijek se preporuča započeti dva dana prije uspinjanja i koristiti tijekom cijelog boravka na višoj nadmorskoj visini, a može se dobiti isključivo na liječnički recept.

Plućni edem uzrokovan velikim visinama (engl. HAPE, high-altitude pulmonary edema) ozbiljniji je oblik bolesti. Niska koncentracija kisika potiče krvne žile u plućima da se stegnu, uzrokujući veći pritisak u plućnim krvnim žilama. One pucaju i u plućima se nakuplja tekućina. Bolest se obično razvije 24 do 96 sati nakon uspona. Međutim, naglo se pogoršava i tijekom narednih nekoliko sati može napredovati u po život ugrožavajuću bolest. Bolest karakteriziraju simptomi poput nemogućnosti zadržavanja daha, izuzetnog umora, povišene tjelesne temperature, plavih ili sivih usana i noktiju, šumova prilikom disanja te kašlja, u početku suhog i nadražljivog koji često prelazi u pjenušav ružičasti ili krvavi iskašljaj. U liječenju ovog oblika bolesti koristi se lijek nifedipin. Spada su blokatore kalcijevih kanala koji pomažu u snižavanju krvnog tlaka opuštajući krvne žile u cijelom tijelu. Djeluje tako da smanjuje kontrakciju i tonus glatkih mišića u stijenki perifernih krvnih žila i koronarnih arterija izazivajući perifernu i koronarnu vazodilataciju (proširenje krvnih žila). Kao rezultat, srce ne mora naporno pumpati krv zbog manjeg pritiska u žilama što onemogućuje istjecanje tekućine u plućima. Nakon uzimanja djeluje odmah, no učinci traju tek nekoliko sati. Lijek se također dobiva samo na liječnički recept kao kontinuirana i standardna terapija hipertenzije kada, zbog kumulativnog efekta, njegovi učinci traju neprestano.

Edem mozga uzrokovan velikim visinama (engl. HACE, high-altitude cerebral edema) najozbiljniji je oblik visinske bolesti. Hipoksija, uzrokovana boravkom na višim nadmorskim visinama, kao i određeni kemijski faktori u mozgu uzrokuju veću propusnost krvno-moždane barijere, povišeni intravaskularni tlak, povećani cerebralni protok krvi te gubitak autoregulacije intrakranijalnog tlaka. Posljedično, dolazi do izlijevanja i nakupljanja tekućine u mozgu te njegova natečenost. Bolest se razvija 24 do 96 sati nakon uspinjanja te može napredovati do po život ugrožavajuće bolesti kroz narednih nekoliko sati. Može se dogoditi da osoba nije svjesna bolesti, iako su znakovi iste prisutni. Simptomi bolesti uključuju ataksiju (poteškoće pri hodanju), težu glavobolju i povraćanje, vizualne halucinacije, promjene u sposobnosti razmišljanja i normalnom ponašanju te iscrpljenost, a u naprednim slučajevima komu. Za liječenje ovog oblika bolesti koristi se lijek deksametazon koji spada u kortikosteroidne hormone, tj. glukokortikoide. Glukokortikoid ulazi u stanicu putem pasivne difuzije i tvori kompleks s unutarstaničnim receptorskim proteinom. Kompleks podliježe nepovratnoj aktivaciji i ulazi u staničnu jezgru gdje se veže na DNA što dovodi do bioloških učinaka induciranih tim hormonima. Deksametazon smanjuje povećani intrakranijalni tlak, proizvodnju cerebralne spinalne tekućine i propusnost kapilara te tako smanjuje natečenost mozga i izlijevanje tekućine unutar moždanog tkiva. Deksametazon je također lijek isključivo receptnog režima, no kao i sve do sada navedene lijekove, liječnik ih može dati pacijentu jednokratno za liječenje spomenutih oblika visinske bolesti.

Uz navedeno, za smanjenje simptoma bolesti koriste se i analgetici (lijekovi protiv bolova) poput paracetamola ili ibuprofena i čisti kisik, te Gamowa vreća (hiperbarična vreća, tj. vreća pod visokim tlakom) koja se koristi na način da se osobu stavi unutra te se ručnom pumpom povećava tlak u njoj. Ovaj postupak privremena je mjera ukoliko silaženje na nižu nadmorsku visinu nije moguće.

Prevencija

Najvažnija prevencija od bilo kojeg oblika visinske bolesti je aklimatizacija tijela na promjene u tlaku zraka, tj. postepeno uspinjanje na više nadmorske visine kako bi se organizam prilagodio na smanjenu koncentraciju kisika u zraku. Važna je svakodnevna hidracija tijela i hrana bogata ugljikohidratima. Nije preporučljivo pušenje, pijenje alkohola niti veća fizička aktivnost. Također, poželjno je provesti određeno vrijeme na trenutnoj nadmorskoj visini kako bi uspinjanje prošlo s minimalnim naporom i boljom pripremljenosti organizma na neuobičajene uvjete. Uživanje u penjanju ne mora biti zabrinjavajuće sve dok se poduzimaju ispravni preventivni koraci visinske bolesti.