Što je mikroplastika?

Prvo spominjanje nakupljanja malih granula plastike u okolišu datira s početka 80ih godina prošlog stoljeća, no tek 2004. Thompson et al. utemeljuju pojam „mikroplastika“. Danas prihvaćena definicija mikroplastike je dana od strane Europske agencije za kemikalije (ECHA, eng. European Chemicals Agency), a govori da se mikroplastika odnosi na „čvrste plastične čestice koje se sastoje od smjese polimera i funkcionalnih komponenti“.

Mikroplastika može nastati slučajno, primjerice abrazijom, ili se namjerno dodaje proizvodima s ciljem postizanja određenih svojstava. Prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA, eng. European Food Safety Authority) mikroplastika je veličine od 0,1 – 5000 μm, a nanoplastika od 1 nm – 100 nm.

Gdje se nalazi mikroplastika?

Proučavajući mikroplastiku brzo možemo zaključiti da je ona nažalost – neizbježna. Izvori čestica mikroplastike uključuju abraziju podova, namještaja i tekstila, kozmetičke proizvode namijenjene za osobnu njegu (sjajila, paste za zube koje sadrže mikrogranule, gelovi za tuširanje/čišćenje lica koji su namijenjeni i za piling), razne boje, umjetne podloge za sportske aktivnosti, proizvodi koji sadrže šljokice te 3D printanje. Štoviše, plastični se materijali prenose i zrakom. Analiza prašine i zraka u kućanstvu dokazala je razmjer zagađenja kućanstva mikroplastikom, što pritom predstavlja i osnovni higijenski i zdravstveni problem. Jedan od najvećih izvora mikroplastike u cijelom svijetu jest abrazija automobilskih guma.

Brojna istraživanja provedena unatrag 5 godina dokazuju prisustvo mikroplastike u 128 uzoraka kuhinjske soli različitih distributera i to iz 38 zemalja svijeta. Pronađena je i u flaširanoj vodi namijenjenoj za piće, a potječe iz čepova boca. Pivo, energetska pića i drugi sokovi također sadržavaju mikroplastiku, ali i voće i povrće, i to ne samo kora, već i pulpa. Prisustvo spomenutih mikrokuglica plastike potvrđeno je u više od 60% površinskih obalnih voda. Pri ispitivanju kvalitete tla utvrđeno je prisustvo mikroplastike. Atmosfera, hrana i voda kontaminirani su mikroplastikom.

Kako mikroplastika utječe na naš organizam?

Postavlja se pitanje koliko su ljudi izloženi mikroplastici i kakav učinak ima na ljudski organizam. Najčešći putevi unosa jesu putem probavnog i respiratornog sustava te kožom, no moguća je i translokacija u druga tkiva zahvaljujući maloj veličini čestica mikroplastike. Primjerice, dokazano je prisustvo čestica mikroplastike u bubregu i posteljici.

Ne postoji dovoljno istraživanja na ljudskom modelu, no brojna istraživanja provedena na drugim modelnim organizmima opisuju učinke mikroplastike na živi organizam. Samo prisustvo mikroplastike u organizmu ima abrazivni učinak koji dovodi do upale, oksidativnog stresa i citotoksičnosti. Kemijski učinak mikroplastike proizlazi iz otpuštanja aditiva i/ili adsorbiranih kemikalija iz okoliša, što dovodi do reproduktivne i razvojne toksičnosti, ali i poticanja imunosnog odgovora. Na česticama mikroplastike mogu se adsorbirati bakterije stvarajući biofilm, a koje u organizmu djeluju kao patogeni uzrokujući infekciju i/ili disbiozu crijevne mikroflore. Te iste bakterije mogu biti rezistentne na antibiotike, što nastale infekcije čini teže liječivim ili čak po život opasnim.  Štoviše, sami se  antibiotici mogu adsorbirati na čestice mikroplastike pomoću kojih zatim dospiju u organizam.

Inhalacijski put unosa je još zabrinjavajući, s obzirom na podatak da opća populacija prosječno udahne  više stotina čestica mikroplastike dnevno. Inhalacija vlakana plastike dovodi do respiratornih bolesti, upale i oksidativnog stresa; pritom se najveća opasnost veže uz tekstilnu industriju.

Na temelju podataka prikupljenih tijekom 10 godina istraživanja zaključeno je da mikro- i nanoplastika imaju kardiotoksičan učinak; direktna kardiotoksičnost odnosi se na uzrokovanje abnormalnog srčanog ritma, poremećenu srčanu funkciju, perikardijalni edem i fibrozu miokarda. Na mikrovaskularnoj razini čestice mikroplastike dovode do hemolize, tromboze, zgrušavanja krvi i oštećenja krvožilnog endotela. Na molekularnoj razini navedene čestice uzrokuju oksidativni stres, upalu, apoptozu, piroptozu i ulaze u interakciju sa staničnim strukturama.

Budućnost i mikroplastika

Stvarne koncentracije mikroplastike nakupljene u ljudskom organizmu još uvijek nisu poznate. Tek slijedi detaljno ispitivanje utjecaja mikroplastike na ljudsko zdravlje, ponajviše na razvoj upale i stanično oštećenje.
Fokus je i na primjeni različitih metoda pročišćavanja urbanih voda od onečišćenja mikro- i nanoplastikom.

 

 

Literatura

1. Salthammer T. Microplastics and their Additives in the Indoor Environment. Angew Chem Int Ed Engl. 2022, 61(32).

2. Yang X et al. Environmental health impacts of microplastics exposure on structural organization levels in the human body. Sci Total Environ, 2022, 825.

3. Blackburn K, Green D. The potential effects of microplastics on human health: What is known and what is unknown. Ambio, 2022, 51(3), 518-530.

4. Senathirajah K et al. Estimation of the mass of microplastics ingested – A pivotal first step towards human health risk assessment. J Hazard Mater, 2021, 404.

5. Zhu X et al. Micro- and nanoplastics: A new cardiovascular risk factor? Environ Int. 2023, 171.

6. Xu JL et al. A review of potential human health impacts of micro- and nanoplastics exposure. Sci Total Environ, 2022, 851(Pt 1).

7. Ramsperger AFRM et al. Nano- and microplastics: a comprehensive review on their exposure routes, translocation, and fate in humans. NanoImpact, 2023, 29.

Izvor fotografije

©EyeEm, via canva.com