U mnogim kulturama smatra se da pseća slina ima ljekovita svojstva. U rukopisu na latinskom jeziku iz 13. stoljeća pronađen je citat „Lingua canis dum lingit vulnus curat.“, što znači: „Pseći jezik (slina) može izliječiti ranu.“ Postoji i francuska izreka “Langue de chien, langue de médecin.“, a njen prijevod glasi: „Pseći jezik jezik je liječnika.“ Kuja za vrijeme okota liže područje mliječnih žlijezda i anogenitalno područje da zaštiti štenad od prekomjerne izloženosti patogenima. Govori se da je, ukoliko se ozlijedimo i zadobijemo ranu, poželjno dopustiti psu da ju liže da brže zacijeli. Uz to, neki ljudi refleksno stave ozlijeđeni prst u usta ako su se, primjerice, porezali nožem. „Ako to rade psi, onda mogu i ja“, na prvu zvuči logično, ali moramo se zapitati je li to pametna ideja i može li izazvati komplikacije.

 

Proces zacjeljivanja

Zacjeljivanje rana sastoji se od 4 faze: zaustavljanje protoka krvi, upalne faze, proliferativne faze i faze modeliranja rane. Cjelokupni proces zacjeljivanja rane može trajati od 1 mjeseca do više od 2 godine. Trajanje tog procesa ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su raspoloživost epitelnih stanica, vlažnost, vaskularizacija za dopremu nutrijenata, a uz njih jedan od čimbenika jest prisutnost sline (lat. saliva).

Zacjeljivanje rana u usnoj šupljini slijedi iste 4 faze kao i zacjeljivanje kože, no intraoralne rane zacjeljuju brže i stvara se manji broj ožiljaka u usporedbi s kožnim ranama. Tu pojavu mogli ste vjerojatno primijetiti „na vlastitoj koži“, ali potvrđeno je studijom na modelu svinje, za koju je poznato da ima kožu vrlo sličnu našoj.

Dobrobiti sline u zacjeljivanju

Korištenje sline u zacjeljivanju rana ima brojne prednosti. Jedna je od prednosti povećanje poželjne vlažnosti, koja sprječava dehidraciju i staničnu smrt vezanu uz nju. Nadalje, sadrži nekoliko proteina i peptida koji pomažu u zacjeljivanju. Neki su od njih tkivni faktor (tromboplastin), koji je čimbenik zgrušavanja nakon oštećenja tkiva, epidermalni faktor rasta, enzimi lizozimi i peroksidaze, antitijela IgA, antiviralni trombospondin, no uz njih postoje mnoge druge tvari koje imaju antibakterijska, antiviralna i koagulacijska svojstva.

Pseća slina je baktericidna protiv bakterija Escherichia coli i Streptococcus canis iako nije protiv koagulaza-pozitivnih bakterija roda Staphylococcus ili Pseudomonas aeruginosa.

 

Mikrobiota usne šupljine

Čovjekova i pseća usna šupljina ističu se svojom vrlo raznolikom i kompleksnom mikrobiotom, koja sadrži više od 1000 različitih vrsta bakterija, gljivica i virusa te ukupni broj bakterija u slini iznosi 108 – 109/mL. Bakterije usne šupljine žive u njoj komenzalno (bakterije imaju koristi, a domaćin nema ni koristi ni štete).

Vezano uz to, naša mikrobiota drugačija je na različitim dijelovima tijela, primjerice na koži, u usnoj šupljini i u probavnom traktu, a bolje da ne govorimo o različitosti pseće od naše. U nekim slučajevima bakterije koje nastanjuju jedno područje u tijelu mogu biti patogene ako se pojave na drugom mjestu u tijelu, primjerice na otvorenoj rani, što može dovesti do dodatnih komplikacija.

 

Komplikacije uzrokovane nanošenjem sline na ranu

Mikroorganizmi iz ljudske i pseće usne šupljine imaju mogućnost stvaranja dodatnog oštećenja ozljede i stvaranja burnije upalne reakcije ili dodatnih komplikacija. Dobar je primjer pseći ugriz, koji može biti opasan zbog širenja virusa bjesnoće, ali i zbog bakterijskih infekcija koje može izazvati. Rijedak je slučaj prijenosa virusa bjesnoće općenito, a pogotovo lizanjem, stoga treba obratiti pažnju na alergijske reakcije koje mogu izazvati mačji i pseći proteini u slini te bakterijske infekcije izazvane komenzalnim bakterijama pseće usne šupljine, rodom bakterija Pasteurella i Capnocytophaga canimorsus.

Postoje brojni klinički slučajevi pogoršanja zdravlja ljudi zbog dodira ljudske ili pseće sline s ranom, posebice kod imunokompromitiranih pacijenata. Poznat je slučaj dijabetičara koji je imao malu nezgodu na biciklu te je lizao ranjeni palac. Nakon nekog vremena palac je morao biti amputiran zbog infekcije izazvane bakterijom Eikenella corrodens iz vlastite sline.

 

Capnocytophaga canimorsus

Prijenos pseće bakterije Capnocytophaga canimorsus može se dogoditi ugrizom, lizanjem ili čak u neposrednoj blizini životinja. C. canimorsus ima nisku virulenciju kod zdravih osoba, ali je primijećeno da uzrokuje teške bolesti kod osoba s već postojećim predispozicijama, kao što su asplenija (gubitak funkcije slezene), alkoholizam i imunokompromitiranost.

C. canimorsus izazvao je akutno zatajenje bubrega uslijed sepse kod muškarca kojemu je pas lizao otvorenu ranu na dlanu. Također, pas je lizao manju opekotinu Australke, što je uzrokovalo pojavom sepse i nekroze zbog infekcije istom bakterijom. To je rezultiralo gubitkom noge i prstiju na rukama i nogama.

Iako su ovi slučajevi  zaista rijetki, uvijek je važno upozoriti da komplikacije nisu bajka, već da se može dogoditi bilo kome tko ima predispozicije ili jednostavno ne pazi dovoljno. Uvijek je bitno obratiti pažnju na kontakte sa životinjama jer je to najvažniji dijagnostički alat u liječenju možebitnih infekcija izazvanih patogenim bakterijama, ali i mnogih drugih bolesti. Stoga izbjegavajte da vam kućni ljubimci ližu rane, nemojte ni vi lizati svoju ranu, već razmislite o sterilnijim načinima njihova zbrinjavanja!

 

 

Literatura

Brand HS, Ligtenberg AJM, Veerman ECI. Saliva: Secretion and Functions. Monogr Oral Sci. 2014, 24, 52-60

Hart BL, Powell KL. Antibacterial properties of saliva: Role in maternal periparturient grooming and in licking wounds. Physiology & Behavior, 1990, 48(3), 383–6.

Berckmans RJ, Sturk A, van Tienen LM, Schaap MC, Nieuwland R. Cell-derived vesicles exposing coagulant tissue factor in saliva. Blood. 2011, 117(11): 3172–80.

Konieczny A, Morgenstern JP, Bizinkauskas CB, et al. The major dog allergens, Can f 1 and Can f 2, are salivary lipocalin proteins: cloning and immunological characterization of the recombinant forms. Immunology. 1997, 92(4): 577–86.

Jahovic N, Güzel E, Arbak S, Yeğen BC. The healing-promoting effect of saliva on skin burn is mediated by epidermal growth factor (EGF): role of the neutrophils. Burns. 2014, 30(6): 531–8.

Weil HP, Fischer-Brügge U, Koch P. Potential Hazard of Wound Licking. New England Journal of Medicine, 2002, 346(17), 1336

Anderson CE, Jayawardene SA, Carmichael P. A lick may be as bad as a bite: irreversible acute renal failure. Nephrol Dial Transplant, 2000, 15(11): 1883–4

Low SC, Greenwood JE. Capnocytophaga canimorsus: infection, septicaemia, recovery and reconstruction. J. Med. Microbiol., 2008, 57(7): 901–3.

 

Izvor fotografije

©serega_one via Canva.com