Može li ples liječiti?

Svjetski dan Parkinsonove bolesti se obilježava 11. travnja, na rođendan engleskog liječnika Sir Jamesa Parkinsona koji je prvi opisao tu bolest. Svrha obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o uzrocima, simptomima i mogućnostima liječenja ovog važnog javnozdravstvenog problema. U članku vam donosimo odgovore na pitanje zašto se danas ples sve više istražuje kao potencijalno najbolji oblik nefarmakološke terapije u liječenju Parkinsonove bolesti.

Parkinsonova bolest (PB) je druga najčešća neurodegenerativna bolest s progresivnim propadanjem motoričkih funkcija i drugim popratnim simptomima kao što su autonomna i kognitivna oštećenja, poremećaji spavanja i kontrole impulsa. Osobe s PB često pokazuju posturalnu nestabilnost  (sklonost gubitku ravnoteže), poteškoće u hodu, bradikineziju (usporenost pokreta), ukočenost i tremor u mirovanju. Zbog toga imaju ograničenu pokretljivost i veći rizik od padova, što značajno smanjuje kvalitetu njihova života. 70% bolesnika s PB doživi pad unutar jedne godine, a od tog postotka 50% doživi ponovni pad u sljedećoj godini. Padovi su posebno problematični za osobe s PB jer imaju 3,2 puta veći rizik od prijeloma kuka u odnosu na osobe bez PB.(¹⁾

Nefarmakološka terapija

Razna istraživanja su pokazala da su u naprednim fazama bolesti, osim standardne farmakoterapije, korisne i dodatne potporne terapije za ublažavanje simptoma. To su najčešće fizioterapija, aerobni treninzi, vodena gimnastika ili vježbe snage. Međutim, iako su učinkovitost i pozitivni učinci tih pristupa dokazani za ublažavanje motoričkih simptoma, u takvim aktivnostima vrlo često izostaje motivacija bolesnika, a prisutan je i strah od pada. Zato se danas sve više razmatraju i neki drugi oblici fizioterapije, koji povezuju um i tijelo, poput Qi Gong-a i Tai Chi-a te ples.

Terapija plesom

Ples kao terapija gibanja uz glazbu za osobe s PB-om prirodno kombinira kognitivne strategije kretanja, tehnike držanja, vježbe ravnoteže i tjelesnu aktivnost. Fokus se stavlja na uživanje u kretnji uz glazbu, umjesto na trenutna ograničenja mobilnosti. To može poticati dugotrajniju motiviranost bolesnika za sudjelovanjem u odnosu na uobičajene treninge vježbanja.(³⁾ Starije osobe ples smatraju ugodnijim od tradicionalnih vježbi te pokazuju poboljšanu ravnotežu i funkcionalnu pokretljivost. Posebno djelotvornim se pokazao argentinski tango jer je u raznim studijama pokazano da je on najviše doveo do poboljšanja u ravnoteži i složenom hodu.

Tango

Argentinski tango uključuje česte izmjene kretanja i prekida pokreta, spontane promjene smjera i širok raspon brzina kretanja, zahtjeva posturalnu kontrolu, praćenje ritmičkih varijacija glazbe i kretanje u neposrednoj blizini druge osobe. Upravo te značajke mogu djelovati na poteškoće u inicijaciji pokreta, okretanju, nedostatak duljine koraka i bradikineziji koji su glavni simptomi PB. To razlikuje tango od drugih standardnih plesova (valcer, foxtrot) koji nemaju toliko ritmičkih varijacija i improvizacijskih obrazaca. U argentinskom tangu plesači ne moraju učiti složene sekvence koraka koje bi bilo preteško pamtiti ili fizički pratiti, već je važno da nauče improvizirati spontanim reakcijama, koracima i pokretima na glazbu. Dodatno, bolesnici se trebaju usredotočiti na partnerove pokrete, koordinaciju cijelog tijela i estetske kvalitete pokreta.

Mozak i ples

PET studije su pokazale da se bazalni gangliji mogu pojačano aktivirati tijekom odmjerenog ritmičnog kretanja poput onog u argentinskom tangu, a ti obrasci mogu poboljšati motoričku kontrolu kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

Vidljiva poboljšanja u terapiji plesom mogu biti rezultat vanjskih signala koje generira glazba i/ili partner, ali i specifičnih pokreta karakterističnih za određeni oblik plesa.

Vanjski signali

Pojedinci s PB često se kreću polako, ali mogu postići pokrete gotovo normalne brzine i amplitude usredotočenom pažnjom na kritične aspekte pokreta, posebno uz pomoć vanjskih signala. Ti signali mogu dospjeti do kortikalne regije, zaobilazeći nefunkcionalne bazalne ganglije. Zvučni signali dospijevaju do dodatnog motornog područja preko talamusa ili do premotorne kore preko malog mozga.(¹⁾ To može objasniti poboljšanje brzine hoda, pokretanje i ritam u bolesnika na terapiji. S druge strane, partner je tu da olakša koordinaciju koraka, služi kao podrška pri održavanju ravnoteže te usmjerava korak.

Specifični obrasci kretanja

U jednom istraživanju(¹⁾ uspoređivao se utjecaj različitih plesova i pokazalo se da, iako valcer i foxtrot također dovode do poboljšanja motorike u PB, ona nisu istovjetna onima do kojih dovodi tango. To ne ovisi samo o prethodno spomenutim različitim ritmovima i varijacijama u obrascima kretanja, već i o preferencijama samih bolesnika odnosno njihovim socio-kulturološkim razlikama.

Ono što tango čini posebnim je to da uključuje pokrete koji su slični onima koji se koriste u konvencionalnoj terapiji tzv. „smrznutog hoda“, a to su prekoračenje partnera nogom, tapkanje nogu partnera ili prelazak jednom nogom preko druge. Također uključuje i ritmičko ljuljanje i izmjenično pomicanje težišta mase s noge na nogu. Tango može pomoći i u poboljšanju brzine hoda i duljine koraka jer uključuje kontrolu brzine i veličine pokreta, tj. izmjenu sporih i brzih koraka različitih duljina i zahtijeva njihovo neprestano prilagođavanje. Ono u čemu se tango posebno ističe je posebna učinkovitost u poboljšanju hodanja unatrag. S obzirom na to da je tango ples u kojem se najviše giba unatrag (ostali plesovi imaju podjednako gibanje unatrag, bočno i naprijed), to je jedna od vrlo važnih vježbi koje je poželjno savladati jer su padovi kod bolesnika s PB uglavnom u tom smjeru, prema natrag.

Više od plesa

Argentinski tango može unaprijediti kvalitetu života osoba s PB ne samo ublažavanjem tjelesnih simptoma, već i jačanjem samopouzdanja i povećanjem užitka u životu. Ples im omogućuje socijalnu interakciju, neverbalnu komunikaciju i vraćanje osjećaja korisnosti. To ukazuje na višestruke prednosti plesa u terapiji PB, kako u rješavanju fizičkih izazova, tako i kognitivnih i emocionalnih izazova povezanih s PB.

U čast osoba koje boluju od PB, zaplešimo t-a-n-g-o (slovkanje riječi engleskom jeziku često se koristi u svrhu podučavanja ritma/koraka u argentinskom tangu).