Polifarmacija – kada lijekovi postanu dijagnoza

Polifarmacija je pojam koji opisuje istovremenu primjenu više lijekova te je sve veći globalni problem. Ona je najčešće prisutna u starijih pacijenata s multimorbiditetima. Međusobna interakcija lijekova, povećan rizik od razvoja nuspojava i promijenjena farmakokinetika i farmakodinamika u starijih pacijenata samo su neki od razloga zašto je polifarmacija potencijalno opasna. Suradnja farmaceuta i liječnika smatra se jednom od boljih metoda za rješavanje ovog problema.

Sve što trebamo znati o polifarmaciji

Polifarmacija je istovremena primjena više lijekova. Ona nije toliko rijetka i bezazlena. Starenjem stanovništva i produljenjem životnog vijeka sve više pacijenata pati od više kroničnih nezaraznih bolesti istovremeno. Neke od najznačajnijih su kardiovaskularne bolesti (ishemijska bolest srca i krvnih žila, arterijska hipertenzija), bolesti metabolizma (dijabetes tip 2, prekomjerna tjelesna masa), kronične respiratorne bolesti (astma, kronična opstruktivna plućna bolest) te maligne bolesti. Kako bismo učinkovito liječili multimorbiditetne pacijente važno je poznavati specifičnosti bolesti, ali i propisanih lijekova. U starijoj je dobi često prisutna i demencija koja dodatno može otežati komunikaciju.

Uzroci i kliničke posljedice

Kada pacijent boluje od više kroničnih bolesti istovremeno povećava se broj lijekova koje bi trebao uzimati svakodnevno. To može dovesti do brojnih neželjenih ishoda – smanjena suradljivost pacijenta, povećanje rizika od nuspojava lijekova te povećan rizik od međusobne interakcije lijekova. Dokazano je i da polifarmacija dovodi do češćih hospitalizacija i smanjene kvalitete života. Kako su najčešće stariji pacijenti ti koji imaju multimorbiditete, promijenjene su farmakokinetika i farmakodinamika lijeka u organizmu. Dulje poluvrijeme eliminacije lijeka, sporiji jetreni metabolizam te smanjena glomerularna filtracija samo su neke od farmakokinetskih promjena koje uvelike mogu utjecati na pojavu neželjenih nuspojava. Također je dokazano da porastom broja lijekova koje pacijent koristi pada suradljivost. Pacijenti se često pitaju zašto trebaju piti toliko lijekova, a dobar dio ne zna puno o svojim kroničnim bolestima.

Usklađivanje terapije

Multimorbiditetni pacijenti, nakon svakog specijalističkog pregleda, dolaze liječniku u ordinaciju obiteljske medicine s cijelom listom lijekova. Upravo tada je velika odgovornost na liječniku obiteljske medicine – uskladiti sve lijekove propisane od više specijalista zasebno sa što manje neželjenih posljedica. Taj proces često ne traje kratko. U obzir se trebaju uzeti suradljivost i odgovornost pacijenta, pridržava li se terapije te je li svjestan važnosti savjesnog uzimanja kronične terapije. Nerijetko je prisutno da pacijenti, uz redovitu terapiju ili čak umjesto nje, posežu za biljnim pripravcima i nemedicinskim metodama liječenja svoje bolesti. Bitno je pacijenta upitati konzumira li takve pripravke i istražiti ulaze li u interakciju s propisanim lijekovima te objasniti pacijentu zašto bi se ipak trebao odlučiti za propisani lijek. Edukacija pacijenta je prioritet.

Uloga farmaceuta u interdisciplinarnom timu

Farmaceuti su bitan dio u procesu propisivanja lijekova te imaju značajnu ulogu u rješavanju problema polifarmacije. Oni su ti koji detaljno prate potencijalne interakcije lijekova i nuspojave te daju detaljne upute pacijentima o načinu uzimanja lijeka. Liječnik i farmaceut moraju surađivati kako bi se optimizirala kronična terapija multimorbiditetnog pacijenta. Suradnja farmaceuta i liječnika poboljšava ishod pacijenta, smanjuje zdravstvene troškove i smanjuje rizik od neželjenih nuspojava i interakcija lijekova.

Što možemo raditi bolje

Postoji puno prostora za napredak kada govorimo o problemu polifarmacije. Pacijent treba biti zainteresiran za svoje bolesti i kroničnu terapiju koji koristi, postavljati pitanja ako postoji neshvaćanje te težiti boljem pridržavanju uputa liječnika i farmaceuta. Liječnici trebaju razumljivim jezikom objasniti pacijentu sve bitne činjenice o bolesti, lijekovima, interakcijama i nuspojavama. Liječnici se također moraju stalno educirati i surađivati s farmaceutima. Farmaceuti se, kao i liječnici, moraju stalno educirati i surađivati, ali i pacijentima što razumljivije objasniti upute o korištenju lijekova.

Polifarmacija je sve značajniji problem zdravstvenog sustava, ali postoje načini kako da ju učinkovito svedemo na minimum. Edukacija pacijenta možda je najvažniji korak u reguliranju i smanjivanju utjecaja polifarmacije. Samo educirani pacijent će savjesno i odgovorno pratiti upute farmaceuta i liječnika, istražiti o svojoj bolesti i pitati ako mu nešto nije jasno. Farmaceuti i liječnici tu su da pacijentu pomognu u tom procesu, daju detaljne, ali razumljive upute te prate suradljivost pacijenta. Tako možemo utjecati na smanjenje neželjenih interakcija i nuspojava, ali i povećati suradljivost pacijenta.

Autor: Lina Kisjelica