Antifibrinolitik kao lijek za rozaceu

Traneksamična kiselina spada u skupinu antifibrinolitika i koristi se kod pojačanih krvarenja različitih uzoraka. Primarno kod obilnih menstruacija,  krvarenja tijekom operacija, krvarenja iz nosa i dentalnih procedura.  Traneksamična kiselina, strukturni analog L- lizina, blokira vezanje plazminogena na fibrin zbog čega ne dolazi do razgradnje fibrina. Međutim zbog svojih protuupalnih učinaka i sposobnosti da smanji stvaranje melanina, ovaj se spoj sve češće koristi u dermatologiji i liječenju rozacee.

Što je rozacea?

Rozacea je kronična kožna bolest koja uzrokuje crvenilo, vidljive kapilare i upalne kvržice i prištiće na licu, najčešće na obrazima, nosu, čelu i bradi, a može zahvatiti i oči. Karakterizira ju osjećaj žarenja i peckanja te stvara nelagodu kod svakodnevnog života. Iako uzrok nije u potpunosti poznat, na njega utječu nasljedni i faktori okoliša. Bolest se također može pogoršat pod utjecajem okidača poput sunca, stresa, alkohola i začinjene hrane. Podijeljena je na četiri glavna tipa: eritematotelangiektatični, papulopustularni, fimatozni i okularni, te jedan varijantni granulomatozni oblik. Trenutni pristupi liječenju obuhvaćaju topičke i sistemske antibiotike, antiinflamatorne tvari, retinoide i laserske terapije, no mnogi pacijenti ne postižu potpuni odgovor, što naglašava potrebu za novim terapijskim opcijama.

Traneksamična kiselina kod pacijenata s rozaceom?

Iako je rozacea česta, njezini točni patofiziološki mehanizmi još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, a novi farmakološki tretmani aktivno se istražuju. Rozacea je upalno–vaskularna bolest kože, a ne poremećaj zgrušavanja krvi. U terapiji rozacee traneksamična kiselina (TA) koristi se i tradicionalnim oblicima primjene, poput oralne i topičke terapije, ali i modernim tehnikama kao što su intradermalne injekcije, microneedling i laserskim tretmanima. Nove kliničke studije potvrđuju njezin učinak na smanjenje simptoma rozacee putem obnove kožne barijere, regulacije imunološkog odgovora i inhibicije angiogeneze.

Koja je onda poveznica traneksamične kiseline i rozacee?

Traneksamična kiselina  poznata je kao antifibrinolitička tvar, čije se osnovno djelovanje temelji na kompetitivnoj inhibiciji vezanja plazminogena za fibrin. Plazminogen se veže za fibrin u krvnom ugrušku, a potom se aktivira u plazmin – enzim koji razgrađuje fibrin u procesu fibrinolize. TA se natječe s fibrinom za vezanje plazminogena, čime sprječava njegovu aktivaciju u plazmin i usporava razgradnju fibrina. Plazmin ili njegovi aktivirani oblici povezani su s poticanjem angiogeneze, odnosno stvaranja novih krvnih žila. To pridonosi izraženijem crvenilu i vaskularnoj komponenti bolesti. Osim toga, plazmin može inducirati upalne procese i narušiti integritet kožne barijere, čime doprinosi održavanju upale i pogoršanju simptoma rozaceee. Inhibicijom plazmina, traneksamična kiselina stabilizira kožnu barijeru, smanjuje prekomjernu angiogenezu i ublažava upalni odgovor, što zajedno može rezultirati kliničkim poboljšanjem kod pacijenata s rozaceom.

Potencijalni lijek

Iako prethodna istraživanja ukazuju da traneksamična kiselina može biti učinkovita i sigurna u liječenju rozacee, postoje određene praznine u dostupnoj literaturi. Potrebne su dobro osmišljene, nasumično odabrane, dvostruko slijepo kontrolirane studije s većim brojem ispitanika kako bi se preciznije utvrdili učinci TA, uz kontrolu faktora koji mogu utjecati na rezultate, poput emocionalnih stanja, promjena u okolišu ili primjene drugih oralnih i topičkih terapija. Osim toga, buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na ispitivanje djelotvornosti TA kod različitih podtipova rozacee, s obzirom na to da različiti oblici bolesti imaju specifične patofiziološke mehanizme.