Boja smrti – Scheeleova zelena

Scheeleova zelena dobila je ime po švedskom kemičaru Carlu Wilhelmu Scheeleu, koji ju je sasvim slučajno otkrio. Nova boja bila je objeručke prihvaćena u širokom spektru primjena, pa je tako korištena za bojanje tkanina, tapeta, prozorskih roleta, ali i kao insekticid, fungicid i rodenticid. Ova žućkasto-zelena nijansa stekla je veliku popularnost u Viktorijanskom dobu, a iza svoje elegancije zapravo krije smrtonosni karakter.

Smrtonosna kombinacija

Švedski kemičar Carl Wilhelm Scheele je tijekom svog rada postavio mnoge temelje suvremene kemije, što uključuje, između ostalog, i otkriće kisika kao kemijskog elementa. Unatoč brojnim postignućima, jedno od njegovih otkrića imalo je štetan ishod, a to je upravo otkriće Scheeleove zelene, boje kojoj glavne komponente tvore toksičnu kombinaciju – bakrov arsenit.

Mračna strana ljepote

O smrtonosnoj prirodi ove boje svjedoči smrt 19-godišnje Matilde Scheurer, londonske proizvođačice umjetnog cvijeća, čiji zadatak je bio posipati umjetno lišće ovom kobnom nijansom, prilikom čega je konstantno udisala otrov. Izloženost otrovu dovela ju je do tragične sudbine; prema nekim navodima, Matildine bjeloočnice i nokti postali su zeleni, povraćala je i vidjela zeleno, a autopsija je potvrdila kontaminaciju njenog želudca, jetre i pluća iznimnom količinom arsena. Scheeleova zelena dospijevala je u ljudski organizam i preko raznih odjevnih predmeta, ali i preko tada izrazito popularnih zelenih zidnih tapeta. Jedna od brojnih teorija koje nagađaju Napoleonovu smrt upućuje upravo na trovanje arsenom iz njegovih zelenih tapeta. Rezultati rendgenske fluorescencije uzorka tapeta sobe u kojoj je Napoleon umro, kao i rezultati analize uzoraka njegove kose, pokazali su znatne koncentracije arsena, što se smatra posljedicom činjenice da pod utjecajem određenih plijesni na tapetama može doći do otpuštanja arsina, jako toksičnog plina.

Toksičnost Scheeleove boje

Posljedice akutne izloženosti arsenu su brojne – od gastrointestinalnih do neuroloških. Često obuhvaćaju gastroenteritis, hipotenziju, kašalj, dispneju, proteinuriju, hematuriju, akutno zatajenje bubrega i glavobolju. Subakutnom izloženošću, koja traje od jednog do tri tjedna, primjećuje se reverzibilna senzomotorna polineuropatija i mnoge hematološke abnormalnosti, kao što su trombocitopenija, leukopenija i anemija. Kroničnim izlaganjem dolazi do hiperpigmentacije, a arsen se povezuje i s karcinomom bazalnih stanica, angiosarkomom, hepatomegalijom, ascitesima te rakom pluća i mokraćnog mjehura.

Pad upotrebe i zamjena

Dok su brojne vlasti počele regulirati arsen, zelene tapete su već izašle iz mode. Scheeleova zelena naposlijetku je zamijenjena sa sigurnijom, tzv. kobaltnom zelenom. Unatoč tome, ta tragična, zelena nijansa i dalje ostaje zabilježena kao povijesna lekcija o odgovornosti u znanstvenom svijetu, ali i ispoljava na vidjelo poražavajuću ljudsku težnju slijepog praćenja trendova i estetike, unatoč svjesnosti o rizicima koje potencijalno donose.