Pogled ispod mikroskopa – kako se izrađuje spermiogram

Neplodnost predstavlja golemi zdravstveni izazov današnjice pogađajući desetine milijuna parova diljem svijeta. Iako se tijekom povijesti za neplodnost većinom sasvim nepravedno okrivljavalo žene, danas znamo da je omjer muške i ženske neplodnosti približno jednak –  50:50. Unatoč tome, muška neplodnost je još uvijek  tabu tema i često se povezuje s manjkom muškosti. Stoga je važno ukloniti stigmu oko muške neplodnosti i cijelog dijagnostičkog procesa. Jedna od prvih pretraga koja će se napraviti kada se par koji ima problema sa začećem javi liječniku bit će analiza sjemen tekućine, odnosno spermiogram. Analiza sjemena dat će važne informacije o muškoj plodnosti te pružiti smjernice za daljnje mogućnosti.

Kakav uzorak je potreban

Iako kod većine muškaraca i pomisao na ovu pretragu izaziva nelagodu, važno je pacijentu jasno i otvoreno prenijeti točne informacije kako bi uzorak bio što kvalitetniji, a rezultati točniji. Uzorak sjemene tekućine potrebno je skupiti masturbacijom. Prekinuti snošaj se ne preporuča zbog moguće kontaminacije vaginalnim sekretom i stanicama ili gubitka dijela ejakulata. Potrebno je skupiti kompletan volumen ejakulata. Također, treba izbjegavati korištenje lubrikanata i kondoma. Još jedna ključna stvar je da se muškarac treba suzdržavati od ejakulacije 2 do 7 dana prije davanja uzorka za analizu. Idealno bi bilo da se davanje uzoraka vrši u privatnim prostorijama laboratorija, ali moguće je i donijeti uzorak skupljen kod kuće. Pri transportu, uzorak ejakulata bi trebao biti na toplome (npr. uz tijelo), na temperaturi između 20 i 37°C. Transport ne bi smio trajati duže od 45 minuta jer se analiza treba započeti najkasnije 60 minuta od davanja uzorka.

Analiza sjemene tekućine – što se tu sve gleda?

Analiza započinje makroskopskim pregledom uzorka. Najprije se odredi volumen ejakulata kako bi se procijenila sekretorna funkcija spolnih žlijezda. Zatim se vizualno pregleda uzorak – trebao bi biti homogen, bijelo-sive boje. Uzorak bi trebao biti tekuć, ali viskozniji od vode te bez većih ugrušaka nakon kratke inkubacije na 37°C. Viskoznost se može ispitati plastičnom kapalicom – normalni ejakulat kapat će u malim diskretnim kapljicama, manjim od 2 cm. Potrebno je provjeriti i miris ejakulata i zabilježiti bilo kakva odstupanja od normalnog (npr. miris urina u ejakulatu). Moguće je odrediti i pH pri čemu kiseli pH može upućivati na manjak alkalne tekućine sjemenih vezikula ili na kontaminaciju urinom.

Mikroskopski pregled vs. kompjuterizacija

Nakon makroskopskog pregleda slijedi mikroskopski. Analiza se može provesti na klasičan način – pomoću mikroskopa i posebnih komora za brojanje stanica ili pomoću automatizirane CASA analize (CASA – Computer-aided sperm analysis). CASA sustav omogućuje objektivniju analizu, smanjuje količinu potrebnog manualnog rada, brži je i analizira veći broj uzoraka u kraćem vremenu. No kada su koncentracije spermija niske, klasična mikroskopska metoda i dalje pokazuje veću preciznost. Uz to, CASA sustav je skup i neisplativ manjim laboratorijima pa se klasična mikroskopija još uvijek koristi na brojnim mjestima.

Mikroskopski preparat je najprije potrebno pretražiti radi moguće aglutinacije spermija. Aglutinacija može utjecat na koncentraciju i pokretljivost, a može i ukazivati na prisutnost antitijela usmjerenih na spermije, odnosno imunološki uzrok neplodnosti. U preparatu se zatim pretražuju i ostale stanice. To može uključivati epitelne stanice vanjskog spolovila, leukocite i nezrele spolne stanice. Leukociti i nezrele spolne stanice nazivaju se i „okruglim stanicama“. Ponekad ih je teško razlikovati, pa se za njihovu identifikaciju mogu koristiti imunohistokemijski testovi. Povećani broj okruglih stanica može ukazivati na urogenitalnu infekciju ili neke druge procese koje ometaju spermatogenezu.

Koncentracija, pokretljivost i morfologija

U sklopu analize određuje se koncentracija spermija, tj. njihov broj po jedinici volumena sjemene tekućine. Potrebno je izbrojati najmanje 200 spermija pri čemu se bilježi broj polja koji je prijeđen da bi se došlo do 200 stanica. Što je više spermija, potrebno je prijeći manje polja da bi se došlo do ciljanog broja. Dobivena koncentracija spermija nam daje bitne informacije o kapacitetu testisa za proizvodnju spermija i izravno je povezana s vjerojatnošću začeća. Ako je broj spermija manji od 15 x 10⁶/mL riječ je o oligozoospermiji, a ako nije pronađen niti jedan spermatozoid radi se o azoospermiji (nastala npr. zbog opstrukcije). Nakon što se odredila koncentracija, određuje se pokretljivost spermija. Razvrstavaju se na nepokretne te progresivno i neprogresivno pokretljive. Referentne vrijednosti su iznad 40% pokretnih, odnosno iznad 32% progresivno pokretnih spermija. Ako su postotci manji, takvo stanje naziva se astenozoospermija.

Treći element mikroskopskog pregleda je morfologija spermija. Iako je neizostavna komponenta za procjenu kvalitete uzorka, vrlo je izazovno objektivno procijeniti oblik spermija zbog velikih intraindividualnih i interindivudalnih varijacija. Preparat je potrebno obojati kako bi se jasno vidjeli glava, akrosom, vrat i rep spermija te citoplazmatske rezidue. Abnormalna morfologija (teratozoospermija) može ukazivati na poremećaje u spermatogenezi i sazrijevanju spermija, dok neki specifični oblici poput globozoospermije (okrugla glava bez akrosoma), bezglavi spermiji ili spermiji s abnormalnim repovima mogu ukazivati na genske poremećaje. Prema referentnim vrijednostima, do 4 % spermija smije biti abnormalne morfologije. Zbog velike biološke varijacije preporuča se analiza dva različita uzorka sjemene tekućine, posebice u slučaju patološkog nalaza (npr. azoospermije).

Važnost spermiograma

Iako je samo na temelju spermiograma teško donosi konkretne zaključke i konačne dijagnoze, on može predstavljati početnu metodu u procjeni muške plodnosti i važni orijentir za daljnju dijagnostiku. U slučaju urednog spermiograma, dijagnostika neplodnosti se može preusmjeriti  ka ženi. No u slučaju patološkog nalaza, spermiogram može biti prvi signal za dodatne dijagnostičke postupke, uključujući biokemijske i endokrinološke pretrage, mikrobiološke analize, ultrazvuk i gensko testiranje. Važno je naglasiti da spermiogram nije “presuda”, već alat u sklopu cjelovitog pristupa liječenju neplodnosti. Uz to, otvoreni razgovor, podrška i edukacija mogu značajno pomoći u rušenju tabua i omogućiti otkrivanje i liječenje muške neplodnosti.