Nije svejedno kada jedeš!

Užurbani način života tjera nas da doručkujemo pekarske proizvode dok čekamo tramvaj, a ručak najčešće jedemo tek nakon posla, kada zbog gladi koja se nakupljala cijeli dan, pojedemo i više nego što smo planirali.

Velike oscilacije vs. visoka koncentracija glukoze u krvi

Koncentracija glukoze u krvi svakog čovjeka oscilira kroz cijeli dan – nakon obroka naglo naraste, a između obroka je niska. Međutim, te oscilacije prate samo pacijenti koji boluju od dijabetes melitusa tipa 2. Studije su dokazale da je fluktuacija koncentracije glukoze kod dijabetičara povezana s povećanim oksidativnim stresom, upalom te mikro- i makrovaskularnim oštećenjima, a najnovija istraživanja povezuju s tim i progresiju ateroskleroze. Zanimljivo je da oscilacija koncentracije glukoze u krvi ima veći utjecaj na kardiovaskularne komplikacije od konstantno visoke koncentracije glukoze u krvi. Dodatni je problem što osobe koje ne boluju od dijabetesa rijetko razmišljaju o tome kakav učinak nagli porast glukoze može imati na njihov organizam. Dakle, što se to događa s našim proteinima kad ih naglo izložimo visokoj koncentraciji glukoze?

Začarani krug glikacije

Nakon što su probavljene u usnoj šupljini i tankom crijevu, monosaharidne jedinice ugljikohidrata, kao što su glukoza i fruktoza, odlaze u krvotok gdje su podložne procesu glikacije. Neenzimska glikacija je proces kojim se šećeri kovalentnim vezama povezuju s amino skupinama proteina. Taj proces dijelom je i oksidativan pa se često naziva glikooksidacija. Konačni produkti glikacije (AGE) nastaju polimerizacijom mnogih intermedijarnih produkata, a obzirom da ne postoji enzim koji bi ih uklonio, taj se metabolički otpad skladišti u organizmu. U stanju oksidativnog stresa, dolazi do povećane produkcije slobodnih radikala, reaktivnih kisikovih vrsta koje potiču nove molekule glukoze na glikaciju, i tako ulazimo u začarani krug.

Zaslađena pića i pretilost

Fruktoza povećava koncentracije enzima uključenih u proces koji se naziva de novo lipogeneza, u kojem se odvija sinteza masnih kiselina i triglicerida iz ne-lipidnih preteča. Ukoliko je proces veoma aktivan, dolazi do pojave nealkoholne masne jetre jer se u jetri akumulira velika količina lipida. Zanimljivo je da visoke koncentracije fruktoze potiču de novo lipogenezu puno snažnije od prehrane bogate mastima, što postavlja pitanje ima li povećana konzumacija zaslađenih pića zapravo veći udio u patogenezi pretilosti nego što mislimo.

Starenje zbog glukoze?

Osim što dovode do upale u organizmu, nova znanstvena istraživanja povezuju akumulaciju AGE i sa starenjem. Istraživanje na vrsti C. elegans pokazuje kako mlada jedinka, uzgajana u uvjetima visoke koncentracija glukoze, živi oko 2 dana kraće od jedinke uzgajane na hranjivoj podlozi s koncentracijom glukoze koja je dovoljno za preživljavanje. Starenju pogoduje i glikacija izvanstaničnih proteina koja pogoduje poprečnom povezivanju kolagena i elastičnih vlakana zbog čega koža gubi elastičnost i postaje kruta.

Što učiniti?

Možemo li se onda ikako oduprijeti štetnom utjecaju naglog porasta glukoze u krvi? Naravno da možemo! Više studija dokazalo je da fizička aktivnost povećava produkciju enzima koji djeluju antioksidativno te smanjuje nastajanje AGE. Uz to, važno je i prevenirati da se glukozni pik uopće i dogodi. Ono što možemo učiniti je konzumirati više manjih obroka kroz dan umjesto nekoliko velikih te uvrstiti vlakna u dnevni jelovnik, najbolje na početku obroka. Možemo prakticirati blagu fizičku aktivnost nakon jela kako bismo potaknuli mišiće da „potroše“ nešto glukoze. Osim što ćemo rjeđe osjećati glad, nećemo osjetiti nagli pad energije i pospanost sat-dva nakon obroka, a zahvalit će nam i naša koža koju ćemo još dugo održati mladolikom.