Kada govorimo o farmakološkoj kontracepciji, uvijek prvo pomislimo na pilule namijenjene ženama, dok muška kontracepcija u velikoj većini slučajeva podrazumijeva kondom ili vazektomiju.
„Svi sve znamo“
Šokantan je podatak da je čak 40% trudnoća koje se dogode u svijetu neplanirano i iako imamo osjećaj da „svi sve znamo“ kad je u pitanju kontracepcija, očigledno je da podizanje svijesti o planiranju obitelji i sprječavanju neželjene trudnoće treba pojačati, a poželjan je i razvoj nekih novih kontracepcijskih metoda. Nepoznavanje i nedostupnost kontracepcije uglavnom povezujemo s nerazvijenim dijelovima svijeta, međutim neželjene trudnoće često se događaju i u razvijenim dijelovima svijeta gdje je kontracepcija lako dostupna (Sjeverna Amerika i Europa). Zašto je to tako?
Do neželjenih trudnoća dolazi kad žene ne koriste kontracepciju, kad kontracepcija podbaci ili je primijenjena na pogrešan način.
Napredak u istraživanju i razvoju novih kontraceptivnih metoda spor je posljednjih godina. Pretpostavlja se da se većina novca troši na poboljšanje već postojećih hormonskih kontraceptiva.
Zanimljivo je da su metode koje su posljednje stupile na scenu rezervirane za žene, kao recimo vaginalni pH modulator. Istraživanja pokazuju da sve više muškaraca ima želju aktivnije sudjelovati kad je u pitanju kontracepcija.
Endokrinologija muškog spolnog sustava
Kako bismo bolje razumjeli nove metode koje bi mogle biti učinkovita muška kontracepcija, ukratko ćemo objasniti endokrinologiju muškog reproduktivnog sustava.
Put hipotalamus-hipofiza-gonada reguliran je negativnom povratnom spregom. Spermatogeneza je regulirana pulsirajućim oslobađanjem GnRH (hormon koji oslobađa gonadotropin) iz hipotalamusa, što stimulira prednji režanj hipofize (adenohipofiza) da oslobađa folikul-stimulirajući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LH), a LH stimulira Leydigove stanice na proizvodnju i sazrijevanje sperme.
Muška hormonska kontracepcija oslanja se na egzogene androgene i progestagene koji mehanizmom negativne povratne sprege potiskuju proizvodnju gonadotropina, odnosno inhibiraju lučenje testosterona i proizvodnju sperme u testisima.
Povijest
Koncept muške hormonske kontracepcije prethodi eri ženske hormonske kontracepcije za 20 godina. 1939. godine dva su istražitelja neovisno testirala testosteron za suzbijanje spermatogeneze. Naknadna ispitivanja otkrila su reverzibilnu azoospermiju (niti jedan spermatocit nije nađen u sjemenoj tekućini) do 60 dana u nekih pacijenata koji su uzimali 25 mg intramuskularnog testosteron propionata na dan.
Korištenje samog testosterona ima nuspojave kao što su akne i masna koža, promjene raspoloženja, povećani hemoglobin i hematokrit, debljanje, smanjenje volumena testisa, apneja u snu (prekid disanja), ginekomastija (benigno povećanje muških grudi) i mogući učinci na kolesterol. Nema dugoročnih podataka o povezanosti testosterona s karcinomom.
Iako istraživanja ukazuju na to da će terapija testosteronom u većini slučajeva uzrokovati oligospermiju i / ili azoospermiju, njegova pouzdanost u ovom trenutku još nije sigurna. Ljestvica učinkovitosti postavljena je vrlo visoko s „pilulom“. Morat će se postići veća učinkovitost s manje kratkoročnih i dugoročnih nuspojava kako bi upotreba samog testosterona bila održiva opcija.
Međutim, upotreba testosterona s drugim sredstvima ipak više obećava. Značajne nuspojave i nedostatak visoke učinkovitosti samo s testosteronom natjerali su istraživače da razmisle o kombiniranoj terapiji. Cilj kombinirane terapije je učinkovito stvoriti sterilnost uz upotrebu testosterona u nižim dozama, što znači i manje nuspojava.
Testosteron i progestini
Imunomodulacija reproduktivnog sustava životinja injekcijom u kojoj se nalazi kombinacija testosterona i progestina već se dugi niz godina istražuje na području kontrole plodnosti životinja kao što su zečevi, miševi, goveda i primati. Iako postoje izvještaji o djelotvornosti kontracepcije kod muških pasa, nije bilo uspješnih strukturiranih studija na muškim primatima.
Potencijalne mete
Ostali mogući ciljevi cjepiva uključuju gonadotropine i receptore gonadotropina.
Selektivni modulatori androgenih receptora (SARM) oponašaju središnji i periferni androgeni i anabolički učinak testosterona te se testiraju za liječenje bolesti prostate. Iako steroidni SARM-ovi nisu učinkovito održavali supresiju sperme, noviji životinjski modeli ukazuju da nesteroidni SARM-ovi mogu obećavati. U modelima štakora utvrđeno je da SARM c-6 inducira značajnu supresiju spermatogeneze. Iako se čini da ovi spojevi imaju zanimljiv mehanizam djelovanja, nažalost do danas nije bilo kliničkih ispitivanja.
Potražnja za sigurnim, pristupačnim i reverzibilnim novim metodama muške kontracepcije sigurno će se nastaviti. Međutim, trebat će vremena jer su dugoročni učinci i posljedice hormonske suplementacije na muško zdravlje i dalje prepreke u potrazi za učinkovitom i podnošljivom „muškom pilulom“.
Literatura
S. G. Chamberlain et al. Reboot contraceptives research — it has been stuck for decades. Nature. 2020. 587. 543-545.
Izvor fotografije