11. veljače smo obilježili Međunarodni dan žena u znanosti, a cilj obilježavanja ovog bitnog dana je postići ravnopravnost spolova u znanosti diljem STEM područja. Udio žena u znanstvenim poljima i dalje je puno manji od udjela muškaraca, no taj broj varira u različitim granama znanosti, primjerice, u 2019. godini u IT znanostima samo 16% od ukupnog broja ljudi su činile žene.
Iako se razlika u broju žena i muškaraca u STEM područjima pokušava smanjiti iz dana u dan, i dalje preostaje velika borba kako bi se postigla potpuna ravnopravnost među spolovima. Unatoč tome, brojne znanstvenice su ostavile neizbrisiv trag u znanosti, a Marie Curie, Rosalind Franklin i Ada Lovelace samo su neke od njih.
Povodom obilježavanja ovog dana nekoliko naših mladih znanstvenica dalo nam je uvid u to što rade, čime se bave i kako je to biti žena u znanosti u Republici Hrvatskoj.
Prije svega – sretan svima dan žena u znanosti (ŽUZ), a pogotovo ako ste ŽUZ. Voljela bih reći da sam od malih nogu sanjala o tome kako ću biti ŽUZ, ali istina nije ni približno tako dramatična. Jednostavno sam cijeli život voljela otkrivati nove stvari pa je na kraju bilo nekako prirodno da sam završila u znanosti. Srećom pa je u Hrvatskoj situacija takva da biti ŽUZ nije rijetkost pa do sada imam samo pozitivna iskustva. Putovanja, upoznavanja novih ljudi, drugih kultura samo su neke od lijepih stvari koje sam imala priliku doživjeti u svojoj kratkoj znanstvenoj karijeri. Svaki dan mi je novo iskustvo i nisam ni u kojem trenu požalila što sam krenula ovim putem. Ukratko, ponosna sam što mogu biti ŽUZ!
dr. sc. Maja Beus, mag. pharm.
Kako je raditi kao žena u znanosti?
Zahvaljujući jačanju svijesti o ravnopravnosti spolova žena u znanosti je svakim danom sve više i više. Stereotip „ludog znanstvenika“ zamjenjuje ideja da je znanost za sve, i sve više djevojaka odlučuje se za karijeru u znanosti. Biti žena u znanstvenom svijetu zasigurno je izazovno, pošto je nama još uvijek teže izbalansirati karijeru i privatan život u odnosi na naše muške kolege.
U mom području (računalna i teorijska kemija) značajno je više muškaraca nego žena. To me dovodilo u zanimljive situacije pa sam tako u Francuskoj na studijskom boravku doživjela da cijela znanstvena grupa dolazi vidjeti „ženu teoretičara“ kao da sam posljednji primjerak neke ugrožene vrste. Konferencije računalne kemije su jedno od rijetkih mjesta gdje je veći red u muškom nego u ženskom WC-u, što je, moram priznati, poprilično praktično. Ipak, drago mi je vidjeti da se sve više djevojaka već za vrijeme fakulteta zanima za računalne metode.
Ono što najviše volim kod znanosti je kreativnost i domišljatost koja je potrebna da bi se bavio ovim poslom. Niti jedan dan nije isti, nema rutine, a problemi kojima se bavim zahtijevaju da stalno učim i radim na sebi. Osim toga, sama mogu birati temu ili problem kojim ću se baviti – samo je nebo granica. Znanost nije samo posao koji radiš od 8 do 4, biti znanstvenik znači biti spreman da ideja može doći u bilo kojem trenutku dana i noći. Znanost je više od posla, to je strast i želja za znanjem koja živi u svakome od nas.
dr. Sc. Tana Tandarić, mag. med. biochem.
Na instituciji na kojoj sam zaposlena velika većina zaposlenih su žene, čak oko tri četvrtine ukupno zaposlenih, stoga kod nas nije problem biti žena u znanosti. Najpozitivnija strana rada u znanosti za mene je činjenica kako je svaki dan bar malo drukčiji od prethodnog. Svaki novi eksperiment predstavlja jedan mali izazov s problemima za čije rješavanje je potrebno stalno razmišljati, čitati i učiti nove stvari. Nekad to znači da posao nosimo kući, što u trenutcima zna biti i zamorno, ali svaki put kad se neki problem riješi, zadovoljstvo zbog toga nadmaši i te zamorne dijelove. Druga pozitivna strana je mogućnost da putujemo pa da uz učenje novih tehnika i metoda imamo priliku upoznati i druge države i puno novih ljudi.
Lucija Božićević, mag. pharm.
Ja sam Marina Marinović, magistra primijenjene kemije i asistentica na Zavodu za farmaceutsku kemiju.
Iako na našem Zavodu prevladava ženska populacija (78 %) to svakako nije odraz sveukupne slike u svijetu. Biti žena u znanosti za mene je posebna stvar, zapravo biti ono što želite i raditi ono što volite, zaista je privilegija. Ono što me najviše oduševljava u mom poslu (dobro, ponekad i frustrira) je to što nikada nije monotono. Isplanirate si radni dan, pokuse i ostalo, ali odstupanja od tog plana su često u velikom postotku.
Kao znanstvenicu jako me oduševljava to što svakodnevno imam priliku učiti i rasti u području koje me zanima, kao i to da radim na nečemu potpuno novom dosada neistraženom. Također me oduševljava činjenica da veliki i naizgled nerješivi problemi vremenom postaju rješivi i onda se osvrnete unazad i vidite da je ono što je prije godinu dana izgledalo nesavladivo danas tako jednostavno. Zapravo vjerujem da je tako u svakom poslu – iskustvo vas čini boljima. Kao asistenticu me iznimno veseli rad sa studentima, posebno onima koji dijele zajedničke interese. Prilika da nekom možete prenijeti svoje znanje i savjetima pomoći, za mene je dodatan izvor osobnog zadovoljstva.
Evo upravo me je danas naš dragi Facebook (što bismo mi bez njega) podsjetio na obilježavanje Global Women’s breakfast-a na našem fakultetu 2019. godine. Ono što me se jako dojmilo je citat Marie Curie koji kaže: Nothing in life is to be feared, it is only to be understood. Now is the time to understand more, so that we may fear less. Za mene je to bila baš spoznaja da se stvarno ne trebamo bojati prepreka u životu samo ih trebamo malo bolje istražiti i suočiti se s njima i to bi danas svakom rekla.
Marina Marinović, mag. appl. chem.
Ovime želimo podržati svaku mladu znanstvenicu koja je od malih nogu sanjala da bude znanstvenica (također i onima koji to možda nikada nisu ni sanjali), a svim našim ženama u znanosti želimo sretan Međunarodni dan žena u znanosti!