Keratosis pilaris još se zove i pureća, odnosno guščja koža, a predstavlja kožnu bolest kod koje dolazi do prekomjernog stvaranja keratina koji blokira folikule dlaka pa nastaju male kvržice (papule) ponekad popraćene crvenilom. Uslijed toga dolazi do zadebljanja kože, te se koža čini neravnom i grubom. Papule su uglavnom prisutne na vanjskim dijelovima nadlaktica, bedrima i zadnjici, a također mogu biti zahvaćeni trup i lice.
To je genetska bolest koja nije zarazna i često pogađa mlade ljude. Bolest godinama može nestati, međutim, može se i vratiti. Osim blagog pruritusa (svrbeža) i estetskog problema, oboljeli uglavnom nemaju nikakve simptome.
Keratosis pilaris možemo nazvati keratosis pilaris rubra ako je popraćen eritemom (crvenilom), odnosno keratosis pilaris alba u slučaju sivkastih papula bez crvenila.
Ljeto vs. zima
Istraživanje iz 1994. pokazalo je da je težina bolesti varijabilna kad je u pitanju doba godine. Naime, u istraživanju je sudjelovalo 49 pacijenata i ispostavilo se da su se kod otprilike polovine ispitanih simptomi smanjili tijekom ljeta, a kod ostatka su se pogoršali tijekom zime.
Istraživanja su također pokazala da se bolest češće javlja u dječjoj dobi, točnije u prvom desetljeću života. Kad je u pitanju napredak bolesti tijekom godina, ona se uglavnom povlači, a tek kod nekolicine dolazi do pogoršanja.
Točan uzrok bolesti je nepoznat, ali postoji mogućnost da ulogu imaju hormoni s obzirom na često pojavljivanje bolesti i izraženije simptome upravo u razdoblju adolescencije.
Histopatologija
Papule se sastoje od viška keratina u folikularnim otvorima stvarajući upaljene čepove koji proširuju infundibulum (gornji dio) folikula. Čepovi se mogu protezati duboko u folikul te uzrokovati atrofiju lojnica.
Korelacija s drugim kožnim bolestima
Kad je u pitanju korelacija keratosis pilaris s nekim drugim kožnim bolestima, istraživanja su pokazala da nema značaj za atopijski dermatitis te da se znatno češće javlja kod oboljelih od ihtioze vulgaris (poremećaj abnormalne keratinizacije koji se nasljeđuje autosomno dominantno, a kao posljedica se koža čini suhom i ljuska se).
Liječenje
Za ovu bolest ne postoji konkretan lijek. Pri liječenju je naglasak na izbjegavanju suhoće kože (paziti pri odabiru gelova za tuširanje i izbjegavati duge i vruće kupke) i korištenju keratolitika, a ponekad je potrebna i topička primjena steroida (ako je prisutna značajna upala). Kombinacija salicilne kiseline i uree pokazala se dosta učinkovitom. Kad druge metode ne pomažu, pristupa se lokalnoj primjeni tretinoina.
Eksfoliacija kože morskom soli može pomoći u poboljšanju općeg stanja kože, međutim s pilinzima treba biti oprezan kako ne bi došlo do nadraživanja već osjetljive kože.
Osim toga, korisno je i izbjegavati hranu koja bi mogla uzrokovati alergijske reakcije (npr.gluten) i gazirana pića.
Literatura
Keratosis pilaris, https://www.eucerin.hr/, pristupljeno 27.9.2020.