Je li moguće imati dijabetes bez dijabetesa?

Dijabetes je bolest o kojoj uglavnom svi nešto znaju. Poznata je i pod imenom diabetes mellitus. U Hrvatskoj svaka 11. osoba boluje od nekog tipa dijabetesa od kojih je čak 90% tip 2. Nažalost, postoji još jedan, zanemarivaniji „dijabetes“ – diabetes insipidus. O čemu se radi i kakve veze ima s „običnim“ dijabetesom kojeg svi poznaju?

Značenje imena diabetes

Mnoge bolesti poznate su još od drevnih vremena pa tako i diabetes mellitus nije iznimka. Gotovo da nema drevne civilizacije koja nije uočila i pokušala izliječiti ovu bolest. U Kini je kineski filozof poznat kao „Kineski Hipokrat“ Chang Chung-Ching opisao dijabetes, a Chen Chuan je zapisao da ti bolesnici imaju sladak urin. Slatki urin je također prepoznao i indijski kirurg Sushruta te je otkrio sposobnost urina da privuče mrave. Također je u antičkoj Grčkoj Aretej bio fasciniran dijabetesom te je prilično detaljno opisao bolest za ono doba. Zbog tendencije bolesnika da puno uriniraju bolest je dobila ime diabetes što opisuje konstantno izlučivanje tekućine iz pacijenta dok mellitus opisuje slatki, medeni okus urina.

Žeđ = šećerna bolest?

Iz prethodnog odjeljka da se zaključiti da su, osim slatkim okusom urina, liječnici i filozofi drevnih vremena bili fascinirani i time što pacijenti konzumiraju veliku količinu vode, no ista brzo izađe iz njih. Međutim, poliurija popraćena dehidracijom nije samo značajka šećernog dijabetesa. Diabetes insipidus je također bolest karakterizirana poliurijom te polidipsijom. Bolesnici mogu urinirati u nekim slučajevima i do 20 litara tekućine dnevno. Diabetes insipidus nastaje zbog manjka antidiuretskog hormona (ADH) ili nemogućnosti bubrega da reagira na isti. To znači da terapija klasičnog dijabetesa (diabetesa mellitusa) u obliku inzulina uopće ne pomaže kod ove bolesti. Jedino zajedničko im je poliurija i žeđ – inspiracije za prvi dio imena obje bolesti, diabetes. Da bi se spriječila zamjena te dvije bolesti, diabetes insipidus je dobio novo ime – arginin vazopresinska deficijencija.

Kako znati je li u pitanju diabetes mellitus ili diabetes insipidus?

Već je spomenuto da diabetes insipidus uzrokuju problemi s ADH, a razlozi tomu mogu biti razni. Centralni diabetes insipidus najčešće nastaje zbog oštećenja hipotalamusa ili hipofize. Taj tip uzrokuje manjak ADH. Nefrogeni diabetes insipidus pak označava probleme s bubregom. Antidiuretski hormon može biti prisutan u dovoljnim količinama, no bubrezi ga ne koriste pravilno. Također ga uzrokuje i poremećaj centra za žeđ.

Diabetes mellitus se dijagnosticira krvnim testom u kojem se utvrdi razina glukoze. Dijagnoza diabetesa insipidusa nešto je složenija. Jedna od češćih metoda je praćenje pacijentovog uriniranja dok ne uzima vode. Pacijenta se mora hospitalizirati i test provesti pod medicinskim nadzorom. Tijekom testa se osim količine urina prate i količine elektrolita te u konačnici razina ADH. Još jedna velika razlika između dijabetesa mellitusa i dijabetesa insipidusa je sastav mokraće. Kod dijabetesa mellitusa u mokraći je prisutna povišena razina glukoze. U slučaju dijabetesa insipidusa mokraća je samo prozirna i vodenasta s jako niskom koncentracijom otpadnih tvari.

Diabetes insipidus nije izlječiv, no može se kontrolirati davanjem sintetskog hormona dezmopresina koji oponaša ADH. Ovakva terapija pomaže kod centralnog diabetesa insipidusa, dok kod nefrogenog pak može pomoći ravnoteža elektrolita ili terapija hidroklorotiazidom. Budući da je priroda bolesti jako individualna i terapije se jako razlikuju od osobe do osobe. Zbog toga je od velike važnosti ostati u redovitom kontaktu s liječnikom.