Bojaju li tetovaže osim kože i naš imunosni sustav?

“Za ljepotu treba trpjeti”, rečenica je koje se nerijetko sjetimo prilikom depilacija, čupanja obrva, bušenja ušiju, ali i stvaranja tetovaža. Tetovaže kao vječiti pečati postaju sve popularnije i traženije, no jesu li samo ukras tijelu ili bojaju i imunosni sustav?

„Svježe“ tetovirana koža otekne, a sitni dijelovi tinte su prenošeni krvlju i limfom.

 Provedena istraživanja i njihovi rezultati

Testiranja su se temeljila na proučavanju promjena imunosnog sustava tijela. U Alabami je 29 ispitanika prije i nakon tetoviranja testiralo razine kortizola („hormon stresa“) i imunoglobulina A (antitijelo kojim se tijelo bori protiv infekcija). Osim toga, kortizol djeluje kao imunosupresiv tj. inhibitor je aktivacije imunog odgovora.

Kod ispitanika koji su tek prvi put pristupili tetoviranju zabilježen je veći pad razine IgA, dakako uključujući i veći osjećaj stresa. S druge strane, oni koji su svome tijelu nadodali drugi, treći ili pak dvanaesti ukras, doživjeli su porast razine IgA. Njihovi su organizmi bili podložni manjem stresu obzirom da im je cijeli postupak i bol koja je uslijedila bili već otprije poznati.

Osim toga, igla prilikom tetoviranja probija epidermis i u dermis otpušta tintu. Pigment tinte nepoznato je tijelo našem organizmu, a naš se imunosni sustav brani na način da se riješi svakog nepoznatog gosta. „Svježe“ tetovirana koža otekne, a sitni dijelovi tinte su prenošeni krvlju i limfom. U procesu “rješavanja nepoznatog gosta” kožni makrofagi fagocitiraju tintu koja ostaje zarobljena unutar njihovih vakuola. Enzimi u vakuoli nemaju učinak na tintu te, obzirom da makrofagi ne mogu uništiti tintu, nju čuvaju u svojim vakuolama te je na taj način tinta „zaštićena“ od napada imunusnog  sustava. Prethodno navedenim procesom tinta ostaje zarobljena u dermi.

Radi uspješnijeg proučavanja puta tinte, znanstvenici su obojali rep miševa zelenom bojom. Ključnu je ulogu pri navedenom istraživanju imao CD45 – marker imunosnog sustava koji je prisutan na različitim tipovima imunosnih stanica, a nema ga na ostalim stanicama koje čine dermu. Nakon testiranja, znanstvenici su izolirali CD45 te nijedna kožna stanica bez CD45 nije sadržavala zeleni pigment ni dijelove pigmenta. Nadalje, uništenjem makrofaga, oslobađa se zelena tinta, koju zatim opet zarobljuje novi makrofag. To je neprekidan ponavljajući ciklus koji je ključan za trajnost tetovaža.

Iako je prva tetovaža napravljena prije 5000 godina, val popularnosti nikada ne staje. Bilježenje važnih datuma, inicijala, omiljenih citata ili likova, trend je današnjice. Osim što dajemo makrofagima dodatan posao, zašto težimo potrebi po vlastitoj koži iznositi sitnice do kojih nam je stalo? Nije li dovoljno što postepeno društvenim mrežama život postaje scena u koju bilo tko može ušetati?