Kao budući farmaceuti i medicinski biokemičari dužni smo podizati svijest javnosti o ispravnom odlaganju neiskorištenih lijekova iz kućanstva. Prema zakonu o održivom razvoju gospodarenja otpadom, točnije, pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom  „Ljekarne su dužne od građana preuzimati stare lijekove i/ili sličan farmaceutski otpad neovisno o njegovu podrijetlu“.  U nekim ljekarnama se farmaceutski otpad skuplja u posebnim spremnicima ili ga možete predati nekome od djelatnika ljekarne.

Važno je da se lijekovi nikad ne bacaju u izljev ili u smeće s ostalim otpadom jer na taj način odlaze u okoliš. Možete li zamisliti koliko bi se potencijalnih kemijskih reakcija moglo dogoditi između djelatne tvari lijeka i nekih okolišnih tvari? Naravno da ne želimo da se takve reakcije, čiji produkti mogu biti otrovniji od samog lijeka, događaju u okolišu. Zamislite kakav bi to utjecaj imalo na bioraznolikost? Postoji način da to spriječimo i to možemo napraviti isključivo ukoliko svi osvijestimo koliko se moćne molekule nalaze u lijekovima.

O početku i značaju

Jedno od najvećih medicinskih dostignuća dogodilo se 1929. godine kad je Alexander Fleming otkrio penicilin. Takav preokret u liječenju omogućio je borbu protiv patogenih bakterija, primjerice protiv Staphylococcus aureus koji je u to vrijeme bio uzročnik najvećeg broja smrtnih slučajeva u bolnicama. Kroz sljedećih četrdeset godina vodeće farmaceutske tvrtke otkrile su preko 160 novih ili polu-sintetskih antibiotika. Koliko su god ova otkrića uspješno smanjila mortalitet od bakterijskih infekcija – nešto nažalost nisu predvidjeli. Vrlo brzo nakon ovih otkrića pojavile su se bakterije koje više nisu bile osjetljive na ova moćna oružja koja je čovjek koristio protiv njih.

U današnje doba je ovo jedan od najvećih izazova humane medicine – kako liječiti infekcije onim bakterijama koje više ne možemo liječiti antibioticima ?

Superbug-ovi i prevencija

Zapamtite da je Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) procijenio da godišnje u Europi oko 25,000 ljudi umire zbog infekcija koje su izazvane multiplorezistentnim bakterijama – „superbug“-ovima. Zamislite ovaj scenarij – u liječenju najtežih oblika infekcija kao antibiotik zadnje linije obrane koristi se vankomicin, a neki patogeni su uspjeli razviti takve mehanizme obrane da on na njih više ne djeluje. Ovo je nažalost realnost u bolničkoj sredini. To je otprilike kao da protivnici u ratu na neki način dobiju informacije o tome koju strategiju napada na njih imate. I onda to iskoriste protiv vas! Sigurno se onda pitate kako su bakterije dobile takve informacije o našoj strategiji napada ?

U takvom dijeljenju strategije može sudjelovati bilo tko od nas, ali često bez da smo svjesni. Ukoliko bakterije na neki način izložimo niskoj koncentraciji antibiotika koja ne djeluje baktericidno, odnosno neće „ubiti“ bakterijsku stanicu, mi smo zapravo izdali našu strategiju. Ona će moći mutirati i horizontalno proširiti te svoje promijenjene gene, koji kodiraju za promjenu u nekom ciljnom mjestu gdje bi antibiotik inače djelovao, i proširiti ju po svojoj okolnoj populaciji. Takvom izlaganju bakterija niskim koncentracijama u okolišu nesvjesno možemo doprinijeti ukoliko ne poštujemo pravila ispravnog odlaganja farmaceutskog otpada! Naravno da osim toga uvijek trebate poslušati i vašeg farmaceuta kad kaže da uzimate svoju terapiju antibiotika do kraja. Ako ju niste popili do kraja upravo ste vašim bakterijama izdali strategiju čovječanstva. Tu, dakle, dolazi vaša uloga – možete djelovati i čuvati čovječanstvo od ovog rastućeg problema.

Antibiotici kao otpad?

Što se događa kad se antibiotici nalaze u otpadnim vodama? Oni u vode mogu doći iz kućanstava kanalizacijom, otpadom ili iz voda industrija. Vode su idealna sredina za stvaranje novih „superbug“-ova. Osim toga antibiotici utječu na bioraznolikost ovakvih ekoloških sustava. Primjerice, u jednom istraživanju kojeg su proveli hrvatski znanstvenici, riblji embriji su u otpadnim vodama uginuli unutar 24 h. Visoke koncentracije antibiotika su također zaustavile rast algi u tim vodama. Osim toga i bakterije koje su prijeko potrebne za razne prirodne cikluse u ovakvom sustavu bivaju ugrožene. Primjerice neke od važnih bakterija u ovakvom ekosustavu razgrađuju organske kontaminante kao što su pesticidi. Sigurno ne želimo da se ovakvi važni ekosustavi unište, a još uvijek imamo vremena djelovati.

Ovo sve nas dovodi do zaključka da je potrebno puno više regulirati ulazak antibiotika u okoliš. Zato Vas potičemo da djelujete na onoj razini na kojoj svatko od nas individualno može-na pravilan način odlažite farmaceutski otpad, svoju antimikrobnu terapiju uvijek uzmite do kraja i da ne koristite antibiotike ukoliko zaista nije riječ o bakterijskoj infekciji. Pogrešno korištenje antibiotika uključuje njihovo nepotrebno i nepravilno korištenje tj. korištenje kada nisu potrebni, kada se koriste prekratko vrijeme, u premaloj dozi ili zbog pogrešne bolesti. Nemojte inzistirati od vašeg liječnika da vam propiše antibiotike ako za to ne postoji indikacija..

Svatko od Vas može doprinijeti zajedničkoj borbi protiv antimikrobne rezistencije i jedino na taj način možemo pobijediti rat nad malim, ali iznimno moćnim,  mikroorganizmima.

Literatura

Javnozdravstvena kampanja o podizanju svijesti građana o pravilnom odlaganju neiskorištenih lijekova iz kućanstava “MedsDisposal” , www.hljk.com ; pristupljeno: 24.05.2020.

Kraemer S A, Ramachandran A, Perron G G. Antibiotic Pollution in the Environment: From Microbial Ecology to Public Policy , Microorganisms, 2019, 7(6), 180.

Why antibiotic pollution is a global threat, 2018, King A. www.chemistryworld.com ; pristupljeno: 24.05.2020.

Antibiotics: Helping our bodies, hurting our environment, Lehman R, 2018. www.environment-review.yale.edu ; pristupljeno 24.05.2020.

Antibiotics come with ‘environmental side effects’ , 2017, www.sciencedaily.com pristupljeno 24.05.2020.

Izvor fotografije

©[Fahroni] via Canva.com