Poveznica između prekomjernog unosa šećera i pojave upalnih bolesti crijeva

Ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest ubrajamo u upalne bolesti crijeva čija pojavnost sve više i više raste. Radi se o poremećajima kod kojih dolazi do upale tankog ili debelog crijeva.

Crohnova bolest najčešće uzrokuje upalu ileuma (drugog dijela tankog crijeva) i cekuma (prvog dijela debelog crijeva), ali se može pojaviti u bilo kojem dijelu probavnog sustava. Osoba osjeća bolove u trbuhu te ima dijareju. Ulcerozni kolitis prvo zahvaća rektum gdje može ostati lokaliziran ili se može proširiti na cijeli kolon. Kod oboljelih se pojavljuje dijareja, a moguća je i krv u stolici.

Prekomjerna aktivacija imunosnog sustava dovodi do razvitka ovih poremećaja, ali točan razlog pojave ovih bolesti nije poznat.

Nedavno provedeno istraživanje pokazuje da pretjerana konzumacija šećera ima negativan utjecaj na crijevnu mikrobiotu te da može dovesti do razvitka upalnih bolesti crijeva.

Promjena crijevne mikrobiote u prisutstvu šećera

Zanimljivo istraživanje o utjecaju različitih šećera na crijevnu mikrobiotu provedeno je na miševima. Miševi su kroz tjedan dana primali otopine koje su sadržale 90% vode i 10% šećera – glukoze ili fruktoze. Nastanak upale u debelom crijevu miševa potaknut je tako da su miševi primili otopinu koja je sadržavala 2,5% dekstran sulfat-natrija (DSS). Skupini miševa koja nije primala otopine šećera također je dan DSS. Osim toga, uzet je uzorak crijevne mikrobiote miševa koji su primali vodene otopine šećera i prenesen je u crijeva miševa koji nisu primali otopine.

Snažna upala debelog crijeva praćena dijarejom i gubitkom tjelesne težine pojavila se kod miševa koji su primali vodene otopine šećera. Ista situacija se dogodila i kod miševa kojima je transplantirana crijevna mikrobiota.

Kratkotrajni unos šećera nije sam po sebi izazvao upalni odgovor. Uočena je značajna promjena u sastavu crijevne mikrobiote miševa koji su primali otopine šećera i onih koji nisu.

Povećan unos šećera posebno pogoduje vrstama bakterija Akkermansia muciniphila i Bacteroides fragilis koje razgrađuju crijevnu mukozu. Razgradnjom mukoze crijevo gubi svoju zaštitnu barijeru te to omogućuje raznim patogenima da se nastane u crijevnoj sluznici što vodi do većeg rizika od razvitka upale.

Zaključno, šećer nije uzročnik upale sam po sebi, već njegova prisutnost, u velikim količinama, pogoduje razvitku mukolitičkih bakterija.

Istraživanje je provedeno samo na miševima, ali postoji velika vjerojatnost da isti zaključci vrijede i za ljudski probavni sustav.

Razumno je smanjiti konzumaciju šećera. Pretjerana konzumacija šećera je sveprisutna u razvijenijim zemljama. Prosječni Amerikanac unese 77 grama šećera dnevno što je znatno više od preporučenih 36 grama za muškarce i 25 grama za žene. Sve veći broj slučajeva upalnih bolesti crijeva u zapadnim zemljama ukazuje na to da zapadnjačka prehrana, u kojoj se ne štedi na šećeru, može biti okidač za pojavu ovih bolesti.