Sve što trebate znati o „bolesti prljavih ruku“

Hepatitis A često je zanemaren oblik hepatitisa koji nas u posljednje vrijeme podsjeća na svoje postojanje. Više pozornosti pridaje se opasnijim virusima hepatitisa B i C prvenstveno zbog dobre prognoze virusnog hepatitisa A u većine pacijenata te niske smrtnosti. Međutim, kod određenih rizičnih skupina i starijih osoba bolest može rezultirati komplikacijama, stoga je ključno poznavati osnovne mjere prevencije.

Hepatitis A akutna je zarazna upalna bolest jetre uzrokovana hepatotropnim RNA virusom hepatitisa A (HAV) koji pripada obitelji Picornaviridae i rodu Hepatovirusa. Dosad je poznato šest genotipa hepatitis A virusa, a za ljude je karakterističan genotip I, odnosno podtip IA. Kako se radi o virusu bez virusne ovojnice, uzročnik hepatitisa A prilično je otporan na detergente, sušenje, smrzavanje i visoke temperature (do 60°C). Također, može preživjeti i nekoliko mjeseci u slatkoj i slanoj vodi.

Putevi prijenosa

Glavni put prijenosa virusa hepatitisa A je oralno-fekalni, stoga se hepatitis A često naziva i „bolest prljavih ruku“. Naime, nakon unosa virusa u tijelo dolazi do njegovog aktivnog umnažanja u jetri te izlučivanja virusnih čestica u stolicu putem žuči. Na ovaj način može doći do kontaminacije hrane ili vode fekalijama i posljedično zaraze osoba uslijed konzumacije zagađenih namirnica. Zabilježeni su i slučajevi zaraze konzumiranjem zamrznutog voća i povrća te sirovih školjkaša iz vode zagađene kanalizacijom. Također, do prijenosa može doći i izravnim kontaktom sa zaraženom osobom (život u istom kućanstvu, spolni kontakt) te transfuzijom zaražene krvi.

Epidemija u europskim zemljama

Iako bi mnogi pomislili kako se hepatitis A javlja rijetko u današnjem svijetu, na globalnoj razini zabilježeno je čak 114 milijuna infekcija i 1,4 milijuna simptomatskih oboljenja. Uglavnom se radi o slabije razvijenim zemljama koje imaju loše sanitarne uvjete. S druge strane, razvijene zemlje zahvaljujući visokim higijenskim standardima imaju nisku stopu zaraze. Do epidemija, koje su vrlo rijetke, može doći ukoliko se bolest u populaciju unese iz zemlje u kojoj je visoka prevalencija hepatitisa A. Ovakve situacije povremeno se viđaju u Europi, ali i kod nas kao što je bio slučaj s povećanim brojem oboljelih od hepatitisa A u ožujku i travnju ove godine.

Na području Europske unije (EU) je tijekom 2017. i 2018. godine zabilježena epidemija hepatitisa A u dvadesetak država članica. Zanimljivo je da su najveći postotak oboljelih činili muškarci i to rizična skupina muškaraca iz MSM populacije (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima).

Bezazlena bolest ili?

Simptomi i klinički znakovi infekcije nisu prisutni kod svih zaraženih osoba. Češće se javljaju u odrasloj populaciji u usporedbi s djecom kod kojih bolest najčešće prolazi asimptomatski. Međutim, vrijedi napomenuti kako asimptomatske osobe mogu predstavljati izvor zaraze za druge osobe. Najranjivije su starija populacija s komorbiditetima, osobe s kroničnim bolestima jetre te imunokompromitirane osobe. Oni imaju najveći rizik za razvoj teške kliničke slike i komplikacija poput akutnog zatajenja jetre ili po život opasnog fulminantnog hepatitisa. Fulminantni hepatitis temelji se na pojavi encefalopatije i edema mozga izazvanog povećanom permeabilnošću krvno-moždane barijere nakon akutnog zatajenja jetre. Smrtnost od fulminantnog hepatitisa izrazito je visoka (>50%) ukoliko se pacijent na vrijeme ne podvrgne transplantaciji.

Pozitivno kod hepatitisa A je da za razliku od infekcije virusom hepatitisa B ili C ne postoji kronični stadij bolesti ni kronično kliconoštvo, a akutna bolest uglavnom se razriješi unutar dva mjeseca. Reinfekcije su prilično rijetke i javljaju se u otprilike 10 do 15 posto slučajeva. U pravilu, osoba koja je jednom preboljela hepatitis A stječe doživotnu imunost i ne može se ponovno zaraziti.

Klinička slika

Period inkubacije za hepatitis A (vrijeme od zaraze, odnosno ulaska uzročnika bolesti u organizam do pojave simptoma) traje prosječno 28 dana. Oboljele osobe mogu drugima prenijeti bolest dva tjedna prije i barem jedan tjedan nakon pojave kliničkih znakova bolesti.Simptomi su prilično nespecifični i podsjećaju na simptome gripe (vrućica, glavobolja, umor, bolovi u zglobovima i trbuhu, mučnina, povraćanje, dijareja). Jedan od specifičnih simptoma koji se javlja u više od 70 posto oboljelih uslijed hiperbilirubinemije (povećane koncentracije bilirubina u krvi) jest žutica. Stoga se i hepatitis A često naziva „zarazna žutica“. Žutica kao i ostali simptomi spontano prolaze unutar nekoliko tjedana i ne zahtijevaju posebno liječenje.

Dijagnostički izazov

Budući da je klinička slika hepatitisa A prilično nespecifična, za postavljanje dijagnoze potrebni su dodatni laboratorijski testovi. Biokemijski pokazatelji, poput porasta jetrenog enzima alanin aminotransferaze (ALT), ne mogu diferencirati akutnu hepatitis A infekciju od akutne hepatitis B ili C infekcije. Stoga je za postavljanje konačne dijagnoze potrebno dokazati specifična IgM protutijela usmjerena na virus hepatitisa A. IgM protutijela javljaju se unutar dva tjedna od infekcije te mogu ostati prisutna do 14 tjedana nakon preboljenja. Moguće je odrediti i IgG protutijela, ali ona su samo znak preboljenja ili cijepljenja te označavaju doživotnu imunost i štite osobu od ponovne zaraze. IgG protutijela uglavnom se određuju u kontroli titra protutijela nakon cijepljenja. Također, molekularnim metodama moguće je dokazati i prisutnost virusa u krvi, no to se rutinski ne određuje.

Cjepivo kao najbolja prevencija?

U sprječavanju zaraze glavni naglasak je na osiguranju i provedbi zdravstveno ispravnih sanitarnih mjera i edukaciji o pravilnim higijenskim navikama, osobito pravilnoj higijeni ruku. Također, uputno je izbjegavati konzumiranje sirovog neopranog voća i povrća te vode i leda iz potencijalno kontaminiranih izvora, pogotovo kada se putuje u zemlje u kojima je bolest endemska. Kao najbolji način prevencije savjetuje se cijepljenje protiv hepatitisa A. Cjepivo je registrirano 1995. godine i do danas se pokazalo izuzetno učinkovito i sigurno. Da bi se postigla potpuna zaštita potrebno je primiti dvije doze cjepiva intramuskularnim putem, neovisno o dobi. Cijepljenje se posebno preporučuje putnicima u zemlje u kojima je visoki rizik od zaraze hepatitisom A.

Zaključno, iako se hepatitis A smatra bezazlenom bolesti koju većina preboli u dječjoj dobi ni ne znajući da je imala hepatitis A, svakako treba obratiti pažnju na mjere prevencije i zaštititi imunokompromitirane te starije osobe kod kojih bolest može rezultirati ozbiljnim komplikacijama.