Pretjerana i često iracionalna upotreba antibiotika dovele su pojačane rezistencije bakterija (i ljudi) na vrlo visok broj lijekova, čime je značajno porasla i zabrinutost oko provođenja mogućih terapija. S druge strane, cijepljenje je još uvijek najbolji način prevencije smrtonosnih bolesti. Zašto cjepiva, za razliku od antibiotika, ne izazivaju razvoj rezistencije, a time i dalje nesmetano uspješno djeluju?
Bakterije i mehanizmi otpornosti
Iako broj odobrenih antibiotika neprestano raste, paralelno s time raste i rezistencija pacijenata na lijekove. Bakterije su vremenom razvile različite mehanizme otpornosti kojima, unatoč primijenjenim lijekovima, uspijevaju preživjeti. Samo je šest godina bilo potrebno za razvoj rezistencije na peniciline, prve i najpoznatije antibiotike. Do današnjeg dana potvrđena je otpornost bakterija na svaki antibiotik, čime je uspješnost terapija infekcija postala novi javnozdravstveni problem.
Enzimi poput beta laktamaze ili dehidropeptidaze, samo su neki od „pomoćnika“ kojima bakterije uspijevaju spriječiti učinak lijekova. Naime, beta laktamaze napadaju beta laktamski prsten antibiotika te se vežu za njega esterskom vezom. Zatim dolazi do hidrolize novonastale veze i nastanka inaktivnog, hidroliziranog lijeka koji neće ispoljavati svoj učinak. Također, prilikom razmnožavanja bakterija, ali i virusa, mogu se dogoditi mutacije (promjene u genomu) koje ponekad mogu inhibirati vezanje lijeka za mikroorganizam i „pomoći“ patogenima u djelovanju.
Broj meta
Primjenom cjepiva koje sadrži antigen bakterija ili virusa simulira se prvotni odgovor organizma na patogenog uzročnika te se potiče stvaranje imunoglobulina – protutijela koja se vežu za antigen. Imunosni sustav ne stvara samo jedno ili nekoliko protutijela, već čitavu vojsku imunoglobulina koji se vežu za različita područja (epitope) na antigenu. Vezanjem na antigene, protutijela mogu spriječiti ulazak patogena u stanicu ili ga unišititi.
Antibiotici i antivirotici uglavnom imaju jednu ciljnu metu. Primjerice, vezanjem za proteine poput enzima dolazi do njihove inhibicije što onemogućava razmnožavanje ili preživljavanje patogena. Mutacijom mjesta vezanja lijeka dolazi do razvoja rezistencije na isti, dok je mutacija antigena unesenog cjepivom moguća, ali puno rjeđa pojava.
Broj patogena
Terapija antibioticima ili antiviroticima započinje zbog prisutnosti visokog broja uzročnika koji su potaknuli nastanak infekcije ili upale. Dakle, prisutstvo samo jedne ili nekoliko bakterija neće nužno izazvati javljanje simptoma zbog kojih će pacijent potražiti pomoć. S druge strane, cjepiva se koriste za prevenciju bolesti. Kada se jednom cijepljena osoba susretne s patogenom, protutijela koja su prethodno nastala prilikom cijepljenja djelovat će i pri niskom broju uzročnika. Između ostalog, to je od iznimne važnosti obzirom da se vjerojatnost za rezistenciju povisuje porastom broja uzročnika u organizmu.
Dakako, to ne znači da se rezistencija na cjepiva nije javljala u prošlosti ili da se neće javiti i u budućnosti. Virus influenze (gripe) vrlo često mutira zbog čega i postoji svake godine novo (sezonsko) cjepivo koje sadrži antigene trenutno prisutnog soja virusa.
Trebamo li se brinuti da će dugo iščekivana cjepiva izgubiti svoju učinkovitost i da pandemiji SARS-CoV-2 nema kraja? Srećom, nemaju svi virusi jednaku sklonost mutacijama te se, osim toga, primjenom dosad odobrenih cjepiva stimulira nastanak protutijela koja se vežu za različite epitope, čime se smanjuje mogućnost rezistencije. Unatoč tome, pojavom novih sojeva virusa raste i vjerojatnost da će neki od njih postati „dobitan“ tj. da će doći do mutacije koja će zahtijevati razvoj novih cjepiva, a potencijalno uzrokovati i novu pandemiju. Obzirom na to, kako bismo spriječili širenje virusa te sačuvali vrijeme i sebi i znanstvenicima, od iznimne je važnosti poštivati epidemiološke mjere te očuvati sebe i druge koliko je god moguće.
Izvori
Izvor fotografije
