Brojni svjetski, ali i hrvatski mediji objavili su vijest o novoj osobi izliječenoj od infekcije HIV-om. No, je li uistinu ta vijest toliko revolucionarna?
Kako piše New York Times, druga osoba u svijetu je upotpunosti izliječena od infekcije virusa humane imunodeficijencije, a znanstvenici će svoj rad prezentirati na „Conference on Retroviruses and Opportunistic Infections“ u Seattleu. Naime, postupak izlječenja isti je kao i kod prve oboljele osobe, Timothya Ray Browna (poznatijeg kao pod nazivom Berlinski pacijent), a temelji se na presađivanju koštane srži.
Unatoč tome što smo već jednom prilikom opisali spomenuto postignuće, ponovit ćemo ga još jednom. Primarni razlog kod oba pacijenta za presađivanjem koštane srži nije infekcija HIV–om, već akutna mijeloična leukemija, maligna bolest koju karakterizira nekontrolirano stvaranje krvnih stanica mijeloičnog reda, obično leukocita.
S obzirom da HIV se razmnožava na način da penetrira u T limfocite gdje se odvija replikacija i slaganje novih virusnih čestica, a posljedično i lize stanice, narušava se imunosnisustav domaćina te se razvija AIDS, sindrom stečene imunodeficijencije. Da bi virus mogao uopće ući u stanicu T limfocita, svojim glikoproteinima (gp120) prisutnima na membrani vezuje se za stanične receptore CCR5, odnosno CXCR4 i CCR2. Poznavajući ovu činjenicu, jednostavna je logika sprječavanja infekcije: ukoliko nemamo ili blokiramo CCR5 receptore, virus ne može penetrirati u stanicu, niti se može razviti infekcija.
Bilo kako bilo, ne smijemo zanemariti značaj spomenutih otkrića, ali moramo biti svjesni kako ovakav postupak još uvijek ne može biti dijelom redovite prakse zbog činjenice kako je sam proces transplantacije riskantan te zbog mogućnosti ozbiljnih nuspojava koje traju godinama nakon operacije.
Upravo zato razvijeni su određeni lijekovi koji bi trebali blokirati stanične receptore. Najbolji primjer je maravirok, antagonist CCR5 receptora. Prije uvođenja lijeka u farmakoterapiju, nužno je napraviti proces genotipizacijekako bi se vidjelo koji tip receptora je kod pojedine osobe najzastupljeniji: ukoliko osoba ima značajnu količinu CXCR4 receptora, suvišno je uvoditi maravirok u terapiju zbog nemogućnosti blokade istih te i daljnje mogućnosti razvoja infekcije. Nedostatak maraviroka kao farmakoterapije je brzi razvoj rezistencije virusa.
No, da se vratimo na prvotnu priču. Kako kod Berlinskog pacijenta, tako i kod pacijenta iz Londona učinjena je transplantacija koštane srži s ciljem izlječenja leukemije, no zanimljiva je činjenica kako upravo koštana srž koju su dobili posjeduje mutaciju gena, homozigotnu Δ-32 deleciju, odgovornog za kodiranje CCR5 receptora. Dakle, pojednostavljeno rečeno, osoba koja dobije takvu koštanu srž zbog mutacije u genu neće biti u mogućnosti više stvarati CCR5 receptore, a samim time i virus neće imati receptor nužan za njegovu proliferaciju.
Bilo kako bilo, ne smijemo zanemariti značaj spomenutih otkrića, ali moramo biti svjesni kako ovakav postupak još uvijek ne može biti dijelom redovite prakse zbog činjenice kako je sam proces transplantacije riskantan te zbog mogućnosti ozbiljnih nuspojava koje traju godinama nakon operacije. No, zasigurno postoji mogućnost da dodatnim istraživanjem i unaprjeđenjem buduća terapija HIV-a će se temeljiti na ovom principu.
Za sve pojedince rizična ponašanja savjetuje se redovito testiranje na infekciju HIV-om radi prevencije daljnjeg širenja te uvođenja adekvatne farmakoterapije što ranije kako bi i kvaliteta života se održala na istoj razini. Brzi 20-minutni testovi u Zagrebu provode se u „CHECK POINT ZAGREB“ ponedjeljkom, srijedom i petkom u razdoblju 16:00 – 19:30 sati. Više informacija gdje se testirati, ali i o samom postupku pročitajte ovdje.
