Zašto su alergijske reakcije na hranu sve češće?

Svatko od nas je svjestan koliko su alergijske reakcije na hranu česte. Ukoliko sami nismo alergični na neku namirnicu, sigurno poznajemo nekog tko jest.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća oko 3% svjetske populacije imalo je neku vrstu alergijske reakcije na hranu. Podatci iz 2018. godine pokazuju da je broj porastao – 7% svjetske populacije ima alergijsku reakciju na neku namirnicu. Proširio se i raspon namirnica na koje su osobe alergične. Alergijske reakcije nisu ograničene na orašaste plodove, mliječne proizvode i morske plodove. Postoji li jasno objašnjenje za činjenicu da sve više ljudi ima alergijske reakcije na hranu?

Što je u pozadini alergijske reakcije na hranu?

Alergijske reakcije na hranu mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali najčešće se javljaju u prvim godinama života. S obzirom na uzrok alergijskih reakcija na hranu, razlikujemo rekacije posredovane imunoglobulinom E (IgE) i one koje nisu njime posredovane. Kada se alergen nađe u našem organizmu, imunosni sustav počinje stvarati IgE protutijela koja vežu alergen i započinje alergijska reakcija. Alergen je zapravo bezopasan za naš organizam, ali ga imunosni sustav prepoznaje kao prijetnju.

Alergijske reakcije posredovane IgE protutijelima manifestiraju se na različite načine. Najčešće se radi o kožnim reakcijama, javlja se svrbež i otok. Česti su i problemi s gastrointestinalnim traktom poput grčeva, mučnine, proljeva i povraćanja. U najgorem slučaju, dolazi do sistemske reakcije, anafilaktičkog šoka, koja može dovesti u životnu opasnost.

Može li se objasniti sve veća učestalost alergijskih reakcija na hranu?

Mnogi smatraju da pretjerana čistoća prostora u kojem živimo igra ulogu u preosjetljivosti na određenu hranu. Međutim, vjerojatno se ne radi o tome koliko svoj dom održavamo čistim, nego koliko dolazimo u susret s različitim tipovima mikroorganizama.

Primjer koji ide u prilog ovoj tvrdnji je istraživanje provedeno u Danskoj koje je pokazalo da je pojavnost alergijskih reakcija znatno manja kod djece koja su od najranije dobi bile u kontaktu s kućnim ljubimcima poput mačaka i pasa.

Budući da je alergija na kikiriki prilično česta, ranije su postojale smjernice koje su određivale da djeca do svoje treće godine ne bi smjela jesti kikiriki. Pokazalo se da je suprotan pristup ispravniji. Što ranije dijete dođe u susret s potencijalnim alergenom, to su manje šanse da će razviti alergiju kasnije u životu.

Ispravnost ovog pristupa potvrđuje istraživanje provedeno na 640 djece u dobi između 4 i 11 mjeseci za koju je određeno da postoji rizik od razvitka alergije na kikiriki. Jedna skupina djece konzumirala je kikiriki u nekom obliku uz sva tri obroka, a druga skupina nije uopće konzumirala kikiriki. Pokazalo se da je 17% djece iz skupine koja nije konzumirala kikiriki razvilo alergiju na kikiriki do pete godine. Svega 3% djece iz skupine koja je svakodnevno jela kikiriki je razvilo alergiju.

Mogući razlog velike prisutnosti alergija na hranu je nedostatak vitamina D. Provođenje većine vremena u zatvorenim prostorima bez izlaganja suncu lako dovodi do deficita vitamina D. Imunomodulatorni efekt vitamina D iznimno je bitan za naš organizam tako da postoji šansa da njegov nedostatak vodi do razvitka alergija na hranu. Međutim, postoje i dokazi da previsoke razine vitamina D vode do razvitka istih problema što pokazuje da pretjeranim unosom vitamina D ne možemo postići pozitivan efekt.

Bez obzira na sve teorije, teško je točno definirati iz kojeg razloga su alergijske reakcije na hranu danas znatno češće nego u prošlosti. Ne postoji lijek kojim bismo mogli tretirati alergijske reakcije na hranu. Jedina opcija je u potpunosti izbjegavati hranu koja izaziva reakciju.