U gradu Semarangu, na dalekom otoku Javi (u sastavu današnje Indonezije), na današnji je datum, 21. svibnja 1860. godine rođen Willem Einthoven, čovjek kojem možemo zahvaliti na elektrokardiogramu, jednom od najbitnijih izuma u medicini.
Njegov otac Jacob, nizozemski oftalmolog u službi vojske, preminuo je kad je Willemu bilo samo 6 godina te se 4 godine kasnije njegova majka sa svoje šestero djece vratila u rodnu Nizozemsku, točnije u Utrecht. Po završetku srednje škole, odlučio je krenuti očevim stopama te 1878. upisao medicinu na Sveučilištu u Utrechtu. Međutim, osim medicine, otkrio je i da gaji ljubav prema fizici (a ni talenta mu nije nedostajalo), tako da su mu teme ključnih radova bile poprilično šarolike. Prvostupnik je postao s radom pod nazivom “Neki aspekti lakatnog zgloba“, inspiriran vlastitom ozljedom prilikom bavljenja sportom, inače velikom mu strašću. Doktorsku mu je pak titulu donijelo sasvim drugačije istraživanje, iz područja stereoskopije, discipline koja 2D slikama dodaje treću dimenziju.
1885. zaposlio se na Sveučilištu u Leidenu na Zavodu za fiziologiju, a 1892. objavljuje svoj prvi značajan rad na tom fakultetu nazvan “O funkciji bronhalnih mišića istraženih novom metodom te o astmi uzrokovanoj živčanošću“. Uvršten je u Nagelov “Udžbenik iz fiziologije“. U isto vrijeme bavio se i optikom; neka od područja koja je pokrio bile su optičke iluzije, akomodacija oka te ovisnost odgovora oka na svjetlosti različitih intenziteta.
Einthovenov se izum još uvijek smatra zlatnim standardom u kardiologiji.
Međutim, otkriće koje će mu kasnije (točnije, 1924. godine) donijeti Nobelovu nagradu za medicinu počelo je s interesom za osluškivanje srčanih otkucaja kapilarnim elektrometrom, napravom koja mjeri razliku potencijala temeljenu na različitim površinama napetosti između žive i nekog elektrolita u malenoj kapilari. S obzirom da su bile potrebne brojne matematičke korekcije zbog inercije uređaja, iduće je tri godine proveo usavršavajući žičani galvanometar kako bi dobio što precizniji elektrokardiogram, primjenjiv i u dijagnostičke svrhe. Osim za otkucaje srca, žičani se galvanometar upotrebljavao i u mjerenju već spomenute aktivnosti oka te perifernog živčanog sustava i simpatikusa. Iako je danas zamijenjen jednostavnijim uređajima koji se lako prenose i koriste neke druge tehnike zabilježavanja onoga što danas nazivamo EKG, Einthovenov se izum još uvijek smatra zlatnim standardom kardiologije s kojim se uspoređuju današnji strojevi.
Potkraj života bavio se i akustikom te mu se može zahvaliti i na sudjelovanju u razvoju fonografa, preteče gramofona. Oženio se 1886. godine za Frédérique Jeanne Louise de Vogel te s njom imao četvero djece. Preminuo je 29. rujna 1927. u Leidenu.
