Henrietta Lacks – žena čije su stanice postigle besmrtnost

Henrietta Lacks, rođena 1. kolovoza, 1920. godine u SAD-u, danas je poznata kao majka moderne medicine. 1951. godine dijagnosticiran joj je agresivni oblik raka grlića maternice te je započela terapijom s radioaktivnim radijem koja je tada bila standardni izbor za ovakav tip bolesti. Iako je umrla tek nekoliko mjeseci nakon postavljene dijagnoze, sa svega 31 godinom, ostvarila je neostvarivo, ono o čemu mnogi ljudi maštaju – besmrtnost.

HeLa

Uzorak stanica tumora raka grlića maternice je bio uzet te poslan u obližnji laboratorij bez njenog znanja. Takva je praksa bila je vrlo raširena u to doba, no svaki uzeti uzorak koji je donesen u istraživačke svrhe nije dugo preživio. Sve stanice nasađene na hranjivi medij izvan organizma podijelile su se svega nekoliko puta prije nego što su umrle. Na iznenađenje svih istraživača, stanice tumora uzete iz Henriette, umjesto da se ponašaju kao prethodni uzorci stanica, one su poduplale svoj broj svakih 20 do 24 sata. Njene su tumorske stanice po prvi put uzgojene u kulturi van ljudskog organizma te su popularno nazvane HeLa (po prvim slovima imena i prezimena, Henrietta Lacks).

Te su stanice nastavile svoj život u laboratorijima diljem svijeta. Svoj broj su povećale toliko puta da bi mogle, kada bi bile posložene jedna kraj druge, biti omotane oko cijele planete čak tri puta. Gotovo sedam desetljeća kasnije HeLa stanice su i dalje jedan od najvažnijih alata za razna znanstvena istraživanja. Pomoću njih su razni znanstvenici došli do mnogih važnih otkrića. Primjerice, znanstvenik Jonas Salk, je koristio HeLa stanice 1954. godine za razvoj polio cjepiva, a 1980-ih godina su stanice korištene kako bi se izolirao i identificirao virus HIV-a.

Upitna etika?

Usprkos znanstvenom napretku koji je ostvaren uz pomoć HeLa stanica, skupljanje uzoraka stanica bez odobrenja osobe je etički veoma neprihvatljiva praksa. Osim toga, sami članovi njene obitelji nisu niti znali za to otkriće sve do 1973. kada su znanstvenici prišli njenim potomcima s ciljem skupljanja uzoraka krvi kako bi saznali više o samim HeLa stanicama. Cijela obitelj, koja je živjela u siromaštvu, nije dobila nikakvu kompenzaciju niti priznanje. No, kontroverza etički upitnih karakteristika ne staje na tome. 2013. godine HeLa genom je bio objavljen, ponovno bez odobrenja obitelji Lacks. Problem je u činjenici da je u samom genomu mogao biti sadržan veliki broj privatnih genetskih informacija o cijeloj obitelji. Naposljetku, postignut je dogovor (HeLa Genome Data Use agreement) te dva člana obitelji surađuju s Nacionalnim Institutom za Zdravlje kako bi osigurali pristup genetskim informacijama HeLa stanične linije.

Zaključak

Sve smo bliže personaliziranoj medicini u kojoj se terapija zasniva na osobnom genomu. Iako ima potencijala za dizanjem kvalitete te povećavanjem uspješnosti terapije, ona za osobom nosi određene rizike. Razni istraživači, znanstvenici, doktori imali bi pristup mnogim osjetljivim informacijama koje su sadržane u našem genomu. To je jedan od razloga zašto bi ovaj dogovor između znanstvenika i obitelji Lacks trebao biti uzor za buduća istraživanja ljudskih genoma. Naposljetku, po samoj priči 2017. godine nastao je i film – Besmrtni život Henriette Lacks koji opisuje kako je, tada zaboravljena Henrietta Lacks, postala jedna od najpoznatijih žena u biomedicinskom području