Radithor – od svemoćnog lijeka do smrtonosnog otrova

Godine 1925. na farmaceutskoj paleti dostupnih preparata pojavio se Radithor, čudotvorni lijek koji je odmah stekao popularnost reklamirajući se kao uspješna terapija za više od 150 endokrinoloških bolesti, a ponajviše se preporučao za borbu protiv impotencije i umora. Nazivan je metaboličkim stimulansom, pa čak i afrodizijakom. Kroz period od pet godina prodano je više od 400 tisuća bočica ove moćne tekućine, a zatim je naglo povučen s tržišta. Kakva se zapravo opasnost krila u ovoj maloj bočici?

Proizvođač i sastav

Američka tvrtka Bailey Radium Laboratories pod vodstvom vlasnika Williama J. Baileya donosi na tržište lijek, tzv. certificiranu radioaktivnu vodu, za koju tvrdi da je čudesna i moćna, a s druge strane potpuno bezopasna. Radithor, opisivan kao „vječno sunce“, prodavao se u malim staklenim bočicama volumena 16,5 mL.

„Samo jedna malena bočica naizgled beživotne, bezbojne i bezokusne vode je sve što oko može vidjeti ili što jezik može okusiti, dok zapravo u ovoj bočici počiva najveća terapijska sila poznata čovječanstvu- radioaktivnost“, tvrdili su o Radithoru.

40-ih i 60-ih godina 20.stoljeća provedena je spektroskopska analiza kojom je utvrđeno da je Radithor smjesa izotopa radija  (²²⁶Ra i ²²⁸Ra) tri puta razrijeđena destiliranom vodom. Štoviše, dokazano je i da se sastav ovog „lijeka“ te količina radioaktivnih komponenti razlikovala od serije do serije. Tadašnja cijena bila mu je 1$ (iako je marža iznosila 400% !!), a danas bi koštao oko 15$.

Zašto se Radithor uopće našao na tržištu?

Nakon otkrića radija 1898. praksa se usmjerila na fiziološki učinak ovog radioaktivnog elementa, a ne na njegovu tumoricidnu moć. Počela se primjenjivati tzv. blaga terapija radijem (eng. mild radium theraphy) koja se odnosila na oralnu ili parenteralnu primjenu mikrogramskih količina radija i njegovih izotopa kćeri kod više tisuća ljudi godišnje u SAD-u i Europi. Indikacije za koje se propisivao bile su hipertenzija, reumatoidne bolesti i metabolički poremećaji. Uvriježena su bila dva različita mišljenja: jedno da radij djeluje direktno na ciljni organ, a drugo da radij indirektno stimulira nadbubrežnu i štitnu žlijezdu. Oko jednog su se svi slagali: ionizirajuće zračenje (X-zrake, gamma zračenje) nužno je unutar organizma za održavanje uobičajenih fizioloških procesa, što je apsolutno pogrešno. Posljedično, Radithor je bio samo jedan od brojnih over-the-counter dostupnih radioaktivnih pripravaka, bez utvrđenih potencijalnih dugoročnih posljedica i opasnosti.

Pacijenti

Točan broj pacijenata nije poznat, no činjenica jest da se navedena količina od 400 000 bočica prodavala diljem svijeta.
Dokumentirano je nekoliko slučajeva u kojima su pacijenti unutar par godina konzumirali više od 1000 bočica Radithora. Samo mali udio (otprilike 20%) u organizam unesenog radija zadržava se u skeletnim tkivima, ali i toliko mala, akumulirana količina potentnih izotopa koji emitiraju alfa čestice može rezultirati brzom smrću kod akutne primjene. Zanimljivo je što je mnoštvo navedenih pacijenata preživjelo uzimajući Radithor svakodnevno kroz duži vremenski period, a mnogo njih je preživjelo i nakon prestanka uzimanja istog.

Eben M. Byers

Eben M. Byers bio je američki amaterski prvak u golfu te vlasnik jedne od najvećih svjetskih metalurških kompanija. U svojim četrdesetim godinama, točnije 1927. ozlijedio je rame te na preporuku fizijatra počeo koristiti Radithor. Byers je prosječno koristio tri bočice Radithora dnevno tijekom prve dvije godine. Bio je ustrajan u dobivenoj terapiji jer se osjećao ojačano i punim energije. Bio je toliko zapanjen učinkom Radithora da ga je davao i svojim trkaćim konjima, a naširoko ga preporučavao bližnjima te svim svojim poznanicima. Smatra se da je u dvije godine u vlastiti organizam unio više od 1400 bočica Radithora.
Tek 1930. učinak radioaktivnih sastojaka Radithora na zdravlje Ebena M.Byersa je postao vidljiv: gubio je na tjelesnoj težini te sve češće patio od glavobolja i zubobolja. Ubrzo su ti simptomi eskalirali: počeli su mu ispadati zubi, u lubanji su mu se stvarale rupe, a cijela gornja čeljust i većina donje čeljusti morala mu je biti uklonjena. Radiografski je potvrđeno da su se sva njegova koštana tkiva polagano počela razgrađivati i nestajati kao posljedica intoksikacije te akumulacije radija. Ne samo kosti, već i svi njegovi unutrašnji organi te dah bili su radioaktivni iako posljednjih godinu dana nije uzimao Radithor. Od posljedica radioaktivnosti Eben M. Byers preminuo je 1932. godine. Njegovo tijelo ekshumirano je 1965. godine pri čemu je izmjerena ista razina radioaktivnosti kao i u trenutku njegove smrti – 225 000 Bq. Znanstvenici procjenjuju da bi ta doza danas djelovala letalno na ljudski organizam pri akutnoj primjeni.

Otpor ljudskog organizma smrtonosnom učinku radioaktivnog radija

Kasnijih godina, promatrajući ovaj slučaj, znanstvenici su ostali zapanjeni činjenicom da je E. Byers, čak i pri toliko visokim dozama radioaktivnih izotopa radija, bio asimptomatski slučaj sve do 1930. Jedno od objašnjenja jest kompenzatorni odgovor koštane srži na radioaktivnost, tj. indukcija sinteze hematopoetskih faktora stimulacija kolonija (CSF – Colony Stimulating Factor). Utvrđena je i heterogenost u odlaganju i koncentraciji odloženih alfa čestica u koštanom tkivu.

Posljedice

Smrt E.Byersa prekretnica je u povijesti industrije radioaktivnih medicinskih preparata. Naime, Radithor i svi drugi slični radioaktivni pripravci povučeni su sa polica jer je hitno pokrenutom istragom od strane FDA (Food and Drug Administration) utvrđeno da je Radithor tek jedan od više patenata postavljenih na tržište koji su sadržavali previsoku dozu radioaktivnosti. Osim toga, proizvođač Bailey Radium Laboratories i njegov vlasnik okrivljeni su za neistinito reklamiranje te iskorištavanje neinformiranosti javnosti u svrhu ostvarivanja profita uz ugrožavanje zdravlja i života velikog broja ljudi.

Ipak, ova bočica smrti dugo je vremena nosila etiketu eliksira mladosti.