Voda je jedan od neizbježnih faktora koji nas prate kroz život. Štoviše, bez vode nema ni života. No, jeste li znali da voda nekim pojedincima može biti i veliki neprijatelj? Aquagenic urticaria (AU), popularno poznata i kao alergija na vodu, rijetka je pojava koja spada u skupinu vodom uzrokovanih kožnih poremećaja.

Što je uzrok?

Genetska pozadina AU još nije u potpunosti jasna obzirom da nije otkriven točno određen gen kao uzročnik. Iako su dokumentirani obiteljski slučajevi, AU se pristupa sporadično. Ipak, primijećeno je kako se ovo stanje više javlja kod žena, a prvi simptomi se pojavljuju uglavnom za vrijeme puberteta ili postpuberteta. Zanimljivo je spomenuti kako pacijenti koji boluju od karcinoma štitnjače ili od infekcije HIV-om također pokazuju simptome AU, koji su kod njih obično dramatičniji nego kod pacijenata koji ne boluju od drugih bolesti.

Kao ni genetska pozadina, sam mehanizam ovog stanja nije u potpunosti poznat. Postoji nekoliko hipoteza o tome kako točno voda može uzrokovati urtikariju u kontaktu s kožom. Prva hipoteza postavljena je u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Ona govori kako voda u kontaktu sa sebumom ili lojnim žlijezdama može stvarati određenu toksičnu tvar koja potiče otpuštanje histamina. Histamin je spoj koji potiče odgovor imunosnog sustava što se manifestira kao alergijska reakcija. Druga hipoteza postavljena je dvadesetak godina kasnije. Njome je pretpostavljeno da je za ovu urtikariju odgovorna iznenadna promjena u osmotskom tlaku oko folikula dlaka zbog povećane pasivne difuzije vode. Treća hipoteza se pak bazira na postojanju hidrofilnih antigena u epidermisu koji, nakon što se raspadnu i difundiraju kroz dermis, potiču otpuštanje histamina.

Manifestacija

Pacijenti pokazuju znakove urtikarije najčešće na trupu i nadlakticama, 20-30 minuta nakon što im je koža bila u kontaktu s vodom, bez obzira na njenu temperaturu ili pH.  Urtikarija podrazumijeva oticanje dermisa, crvenilo ili oboje, a često je popraćena svrbežom. Simptomi se uglavnom spontano povlače do sat vremena nakon kontakta. Zahvaćeni dijelovi kože mogu biti otporni na ponovljene stimulacije nekoliko sati. Također, pacijenti mogu pokazivati i sistemske simptome poput otežanog disanja, no srećom, takvi su simptomi rijetki.

Dijagnoza

Prisustvo AU kod pacijenta potvrđujemo tzv. provokacijskim testovima. U ovom slučaju to podrazumijeva aplikaciju ručnika koji je natopljen vodom sobne temperature (pretopla ili prehladna voda može izazvati lažno pozitivan rezultat) na kožu pacijenta 20ak minuta nakon čega bi osobe s AU trebale pokazati simptome.  Nadalje, laboratorijske pretrage trebale bi pokazivati normalnu razinu imunoglobulina E u serumu pacijenta, dok razina histamina može, ali ne mora biti povišena. Prije uspostavljanja finalne dijagnoze, potrebno je uzeti u obzir kliničku povijest te isključiti ostale oblike urtikarija kao moguće uzročnike primijećenih simptoma.

Terapija

S obzirom da je gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći kontakt s vodom, terapiji AU mora se pristupiti na drukčiji način koji podrazumijeva simptomatsku terapiju. Terapija prvog izbora uglavnom su oralni H1 antihistamini, lijekovi koji blokirajući H1 receptore histamina sprječavaju alergijsku reakciju. Kod djece, preporuča se korištenje krema koje sadrže ceramid, koji stvara topikalnu barijeru, prije kupanja. U slučajevima kada oralna i topikalna terapija nisu primjenjive, primjenjuje se i fototerapija, koja podrazumijeva izlaganje ultraljubičastom zračenju.

 

Što smo naučili?

Srećom, AU se uglavnom javlja bez popratih bolesti te pojedinci koji od nje boluju mogu živjeti bez pretjerano velikih tegoba. Mehanizam, kao i genetska podloga ovog stanja definitivno je zagonetka koja iščekuje svoje rješenje. Nedostatak te krucijalne informacije za posljedicu ima nemogućnost pravilnog terapijskog pristupa, pa se možemo samo nadati da će se s vremenom pronaći rješenje, a time i odgovarajući lijek.