Nobelove nagrade dodijeljene za otkrića u razvoju lijekova

Nobelova se nagrada dodjeljuje od 1901. godine te se smatra najprestižnijom nagradom u području prirodnih znanosti. U ovom članku napravljen je povijesni pregled otkrića u području razvoja lijekova koji su nagrađeni Nobelovom nagradom.

1939

Adolf Butenandt osvojio je Nobelovu nagradu u kemiji za istraživanja u području spolnih hormona. Svoj je rad započeo izolacijom estrona, hormona koji sudjeluje u spolnom razvoju žena, iz urina trudnica. Zatim je otkrio muški spolni hormon androsteron. Nekoliko godina kasnije je identificirao progesteron, ženski spolni hormon koji sudjeluje u održavanju ženskog reproduktivnog ciklusa.

Svojim je radom dao doprinos temeljnim znanjima koja su dovela do razvoja oralne kontracepcije.

Gehrard Domag osvojio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkriće antibakterijskih učinaka prontosila.

Bavio se istraživanjem kemijskih tvari koje mogu djelovati na bakterije – baktericidno ili bakteriostatski. Svoj je znanstveni put započeo razvojem kvarternih amonijevih soli koje se i danas koriste kao dezinficijensi i antiseptici. Daljnja istraživanja je usmjerio na razvoj molekula koje će biti aktivne unutar organizma (ne samo na površinama). Započeo je razvoj grupe sintetskih antimikrobnih lijekova sulfonamida. Domag je razvio sintetski lijek prontosil. Tako je započela nova era u liječenju bakterijskih infekcija, a stopa smrtnosti zbog istih je bila drastično smanjena.

1945

Alexander Fleming, Ernst Boris Chain, Howard Walter Florey podijelili su Nobelovu nagradu za otkriće penicilina i njegovih ljekovitih svojstava u raznim infektivnim bolestima.

Alexander Fleming je igrom slučaja otkrio revolucionarnu kemijsku tvar – penicilin. Bavio se istraživanjem bakterija te je primijetio kako su neke kolonije koje je uzgojio nestale. To su bile upravo kolonije koje su se nalazile u blizini plavo-zelene plijesni koja je kontaminirala bakterijske kolonije. Kad je dodao plijesan u bakterijsku otopinu, otkrio je da je takva otopina u potpunosti spriječila rast bakterija. Ernst Boris Chain i Howard Walter Florey su pročistili ekstrakt penicilina kako bi se u takvom obliku mogao proizvoditi u količinama koje su dovoljne za komercijalnu uporabu.

1952

Selman A. Waksman osvojio je Nobelovu nagradu za otkriće streptomicina, prvog efikasnog antituberkulotika.

Tijekom svog znanstvenog puta izolirao je preko 20 molekula koje imaju bakteriostatsko djelovanje iz bakterija roda Actinomyces. Prvo je izolirao aktinomicin koji je imao snažnu antimikrobnu aktivnost, no pokazao se pretoksičnim na eksperimentalnim životinjama pa se nije koristio u terapiji u humanoj medicini. Nekoliko godina kasnije je otkrio streptomicin. Streptomicin je lijek koji je efikasno liječio tuberkulozu sve do pojave prvih na streptomicin rezistentnih sojeva M. tuberculosis.

1982

Sune K. Bergström, Bengt I. Samuelsson, John R. Vane podijelili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za identifikaciju i otkriće funkcija i metabolizma prostaglandina, molekula koje sudjeluju u raznim signalnim procesima u organizmu. Vane je otkrio da je mehanizam djelovanja nesteroidnih protuupalnih lijekova inhibicija sinteze ovih signalnih molekula.

1988

Gertrude Elion i George Hitchings osvojili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zbog postavljanja novih metoda dizajniranja lijekova. Naime, prije njihovih otkrića su se lijekovi uglavnom proizvodili iz prirodnih molekula. Pristup kojeg su osnovali Elion i Hitchings temelji se na proizvodnji lijekova uz primjenu znanja o bolesti na biokemijskoj razini. Neki od lijekova koji su proizašli iz njihovog laboratorija su 6-merkaptopurin (citostatik koji se koristi za liječenje leukemije), azatioprin (imunosupresiv koji se koristi kod transplantacije organa), alopurinol (koristi se za liječenje gihta), pirimetamin (antimalarik), trimetoprim (sintetski antimikrobni lijek) i aciklovir (antivirotik).

James Black je podijelio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu s Elion i Hitchings. Nagrađen je zbog razvoja propranolola, prvog blokatora β adrenergičkih receptora.

2015

Tu Youyou je osvojila Nobelovu nagradu za medicinu ili fiziologiju zbog izolacije antimalarika artemisinina koji je preteča najefikasnijih antimalarika koji se danas uporabljuju. Youyou i njena istraživačka skupina su iz knjiga tradicionalne kineske medicine izolirali preko 2000 molekula koje su potencijalni antimalarici. Te su molekule uspješno uklonile plazmodije iz krvi inficiranih miševa. Najboljim se pokazao ekstrakt biljke slatkog pelina Artemisia annua.

William Campbell i Satoshi Omura su osvojili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkriće ivermektina. To je antiparazitik koji uspješno liječi parazitske infekcije oka (koje mogu dovesti do sljepoće) i elefantijazu (infekcija filarijama).

2018

James P. Allison i Tasuku Honjo osvojili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkriće tzv. kočnica imunosnog sustava. Oni su istraživali funkcije proteina koji se nalaze na imunosnim stanicama. Otkrili su da je inhibicijom „kočnica“ imunosnog sustava moguće aktivirati odgovor protiv stanica karcinoma. Iz njihovih istraživanja razvila su se terapijska monoklonska protutijela koja se koriste u terapiji raznih vrsta karcinoma.