Hipertimezija – blagoslov ili prokletstvo?

Što se dogodilo 27. 8. 2008. godine? Što ste jeli za večeru prije 2 godine ili odjenuli za posao prije točno mjesec dana? Koja pjesma je svirala na radiju prošlog ponedjeljka kada ste zapeli u gužvi? Većina ne zna odgovore na prethodno postavljena pitanja, ali Carrie Wells, fiktivni lik serije “Tragovi zločina”, jedna je od nekolicine ljudi koji znaju. Iako je karakter izmišljen, njeno tajno oružje – njena sjećanja i autobiografska memorija, nije.

Svaki razgovor, viđena scena, doživljena emocija ili “usputni” detalji, duboko su urezani u pamćenje svakog pojedinca.

Što je hipertimezija i kako se dokazuje?

Sjećanja izuzetno malog broja ljudi nikada ne blijede. Njihova je posebnost hipertimezija – stanje zbog kojeg se sjećaju svega što su proživjeli. Svaki razgovor, viđena scena, doživljena emocija ili “usputni” detalji, duboko su urezani u pamćenje svakog pojedinca.

Najlakša i najčešće korištena metoda za ispitivanje hipertimezije jest nasumično navođenje datuma. Naime, ispitanik se, ukoliko posjeduje ovu “supermoć”, prisjeti svakog događaja odvijanog tog dana i na globalnoj, ali i na privatnoj razini, s točnošću u minutu. Dakle, ukoliko se osobi zada 18. 11. 2000., oni će osim vijesti diljem svijeta, navesti i detalje poput svog dana u školi, ručka, filma kojeg su pogledali, ali i točno vrijeme odvijanja svakog od tih zbivanja.

“Kažete im datum i njihov odgovor je momentalan. Dan u tjednu im jednostavno padne napamet, ni ne razmišljaju o tome. Istu stvar mogu učiniti za jako puno datuma, s točnošću od 99%.”, riječi su znanstvenice koja se posvetila proučavanju ovog neobičnog dara. Preostalih 1% predstavljaju “lažna sjećanja” – sjete se događaja koji se nisu nikada odvili.

Također, datumi koji se koriste u ispitivanju moraju obuhvaćati dan iz ispitanikova života – oni se ne sjećaju dana koje nisu doživjeli. Istraživanja su pokazala da se s jednakom preciznošću sjećaju globalnih događanja i onih osobnih.

Hipertimezija nije vježbanje uma ili pamćenja raznim tehnikama, ne može se postići niti steći vremenom ili povećanjem memorije, to je sasvim urođeno stanje koje danas ima manje od 70 ljudi diljem svijeta i kojeg se ne mogu riješiti niti ga strateški “poboljšati”. Prisutnost hipertimezije vidljiva je najčešće tek oko desete godine života.

Iako su provedena brojna istraživanja, znatniji se rezultati još nisu postigli. Dosad su jedino otkrivene intrigantne razlike u mozgu i mentalnim procesima ove izuzetne skupine ljudi, no znanstvenici nisu uspjeli pronaći objašnjenje za hipertimeziju. Pojedinci ugledaju nešto što im izazove asocijaciju na događaj s kojim su se susreli, točnije, “odvrte film u glavi” i prožive još jednom već viđene scene.

Diljem svijeta postoje pojedinci superiornog pamćenja čiji je “as u rukavu” hipertimezija. Iako se, kao u slučaju serije, može “iskoristiti” u pomaganju drugih, nekima predstavlja teret i noćnu moru ukoliko su proživjeli traumatično iskustvo kojega se ne žele prisjećati.