Uspjeli ste riješiti najteži ispit sa briljantnom ocjenom, no sve o čemu razmišljate je kako niste zaslužili te vam se samo posrećilo? Dobili ste unaprjeđenje na poslu zbog vašeg uloženog truda, ali mislite kako je to puka slučajnost te da je unaprjeđenje trebao dobiti netko drugi? Ovakva navedena razmišljanja pripisujuse sveprisutnom sindromu varalice (imposter phenomenon/syndrome) koji se može javiti kod muškaraca i žena, od studenata do šefova tvrtki.
Sindrom (fenomen) varalice
Prvi puta opisan 1970-ih godina, sindrom varalice nije stvarni poremećaj već je oblik internaliziranog osjećaja sumnje u samog sebe. To je obrazac ponašanja u kojem osobe sumnjaju u svoja dostignuća te osjećaju strah kako će biti otkrivene kao varalice. Usprkos raznim dokazima o njihovim dostignućima, osobe sa sindromom varalice ostaju uvjerene kako ne zaslužuju uspjeh koji imaju te taj uspjeh, u najvećem broju slučajeva, pripisuju pukoj sreći. To često može biti iscrpljujuće, što također može dovesti do stresa, tjeskobe, niskog samopouzdanja, srama te depresije. Iz razloga što se takve osobe boje da će biti ‘otkrivene kao varalice’, o ovom sindromu se ne priča često, iako je češći nego što mislimo. Smatra se kako će preko 70% populacije doživjeti bar jednu epizodu sindroma varalice u svom životu.
Prva istraživanja provodila su se na vrlo uspješnim ženama te se smatralo kako su žene daleko više podložne ovom sindromu. Kasnije je utvrđeno kako to nije slučaj te se fenomen javlja jednako često u žena i muškaraca. Ovaj fenomen može naštetiti karijeri ili učenju jer može dovesti do burn-out sindroma – osjećaja pregorjevanja zbog prevelikog rada u svrhu dokazivanja svoje vrijednosti i truda. Zbog sumnje u svoje sposobnosti osobe često mogu propuštati razne prilike jer se ne osjećaju dovoljno sposobnima ili dostojnima, iako je istina zapravo u potpunosti suprotna. Perfekcionizam je čest kod osoba sa sindromom varalice jer osobe smatraju kako njihovi zadaci moraju biti savršeno odrađeni što može dovesti do dva scenarija: odlaganje posla za kasnije zbog straha da njihov rad neće biti dovoljno dobar ili ulažu daleko više vremena u taj posao nego što je potrebno.
Kako izbjeći ovakvo nešto?
Kod ovakvog fenomena osobe, umjesto da osjećaju sreću i zadovoljstvo zbog svojih dostignuća, najčešće osjećaju sram, strah, tjeskobu i sumnju u samog sebe. Imati više sreće nego pameti uvijek dobro dođe u životu, no ne i kada nam se ta izreka pretvori u životni moto. Što možemo učiniti kako bismo se vratili na pravi put? Može se obratiti pozornost na stvari koje mislimo o samima sebi, jesu li te misli utemeljene i točne ili nas takve misli samo sputavaju te nam stvaraju iluziju da nismo dovoljno dobri. Nije ni na odmet nabrojati svoje uspjehe u životu te ih staviti na papir kako bismo se pokušali usredotočiti na svoja dostugnuća, umjesto na neuspjehe. Često sebe ne možemo vidjeti u potpuno objektivnom svjetlu pa nam pogled kroz tuđe oči može puno pomoći u realizaciji trenutnog stanja.
Literatura
The Reality of Imposter Syndrome, https://www.psychologytoday.com/us, pristupljeno 22.9.2020.
Fight Back Against Imposter Syndrome, https://www.psychologytoday.com/us, pristupljeno 23.9.2020.
Sakulku J. The Impostor Phenomenon, The Journal of Behavioral Science, 2011. 6(1), 75-97