Talidomid – od kontroverze do slave

Talidomid se kao lijek u početku koristio za prevenciju jutarnjih mučnina trudnica te kao sedativ, no njegov život na tržištu nije bio dugog vijeka. Ubrzo nakon što je počela njegova široka uporaba, prije gotovo 50 godina, svijet je uzdrmala talidomidska tragedija. Oko 10.000 djece iz 46 različitih zemalja je rođeno s različitim deformacijama od nedostatka ili abnormalnosti ekstremiteta, do raznih promjena unutarnjih organa i kralježnice. Pokazalo se kako lijek posjeduje teratogeni učinak –  uzrokuje promjene u normalnom razvoju fetusa, izaziva urođene mane kod djece, a može uzrokovati i pobačaj. Upravo zato je 1961. godine uklonjen s tržišta.

Druga šansa?

Kasnija istraživanja su pokazala učinkovitost ovog ozloglašenog lijeka u terapiji Hansenove bolesti, poznatije pod nazivom lepra ili guba. To je kronična infekcija kože i živaca čiji je uzročnik bakterija Mycobacterium leprae. Bakterija izuzetno sporo raste te zbog toga čovjek može biti zaražen i do više godina bez da se simptomi ispolje. Najčešće je napadnuta koža na kojoj se razvijaju ulceri, živci koji postaju neosjetljivi te mukozne membrane (površine poput unutrašnjosti obraza). Jedan od težih oblika ove bolesti kod koje se talidomid pokazao djelotvornim je lepromatozni oblik. Karakteriziran je papulama i makulama po koži, oštećenjem senzoričkih živaca i deformitetima ruku i nogu. Manifestira se simptomima vrućice, malaksalosti i anemije, a česti su i bolni čvorovi u koži i potkožnom tkivu, uglavnom na licu i podlakticama. Ako ostane neliječena može uzrokovati bakteremiju (prisutnost bakterija u krvi) i zatajenje bubrega što može dovesti do smrtnog ishoda.

Djelovanje na bolest

Talidomid je 1965. propisan pacijentu koji boluje od lepre i nesanice kao sedativ. Ubrzo je uočen klinički odgovor kako na nesanicu, tako i na simptome lepre. Suprotno prvotnom zaključku, on ne posjeduje niti bakteriostatski niti baktericidni učinak. Glavni mehanizam farmakološkog djelovanja je posredovan protuupalnim djelovanjem. On selektivno inhibira nastanak proupalnih čimbenika u tijelu čime smanjuje i ublažava upalne procese. Upravo zbog toga što može uzrokovati malformacije kod fetusa, trudnicama se nikako ne preporuča ovaj način liječenja. Odobren je od strane FDA (Food and Drug Administration) kao terapija za lepru 1998. godine.

Terapija lepre

Iako je lepra smatrana izrazito zaraznom i neizlječivom bolesti pokazalo se upravo suprotno. Danas se terapija provodi kombinacijom lijekova, najčešće rifampicinom, klofaziminom i dapsonom. Zbog talidomidske katastrofe i postojećeg rizika od teratogenog učinka provodi se stroga kontrola nad uporabom tog lijeka. On se ne preporuča trudnicama niti ženama koje su zanijele. Usprskos dobrom terapijskom učinku, zbog velikog rizika WHO ne preporuča talidomid kao prvi izbor u liječenju.