Uzlet prirodnih znanosti započeo je u 18. stoljeću kada su se odmaknule od filozofskog pristupa, a počele temeljiti na novim spoznajama. Samim time velike je promjene doživjela i medicina. Posebna pažnja počela se posvećivati izučavanju održavanja homeostaze, odnosno ravnoteže u organizmu. Tako se počelo govoriti i o mineralima kao vrlo važnim akterima u metabolizmu naših stanica i razvoju bolesti. Značajnu ulogu u tom području imao je njemački liječnik Wilhelm Schüßler [čitaj: Vilhelm Šisler] koji je svijetu predstavio 12 tkivnih soli ključnih za održavanje homeostaze.
Tko je bio dr. Schüßler?
Dr. Wilhelm Heinrich Schüßler vrlo je poznat u svijetu medicine današnjice, a fakultet je upisao tek s 30 godina zbog nedostatka financija. U 19. stoljeću kada je dr. Schüßler živio, konvencionalna se medicina oštro protivila homeopatiji koja je bila vrlo popularna među pukom zbog svoje ljekovitosti. Homeopatija je dio alternativne medicine koji se temelji na uporabi lijeka koji izaziva simptome slične simptomima bolesti, a suprotni pristup naziva se alopatija. Usprkos negodovanju medicinske struke, osnovao je homeopatsku „Biokemijsku udrugu“ te je počeo istraživati minerale koji se koriste u homeopatiji. Proučavao je pepeo kremiranih ljudi te uzimajući u obzir bolesti od kojih su bolovali, ustanovio deficit pojedinih minerala. Ta su ga istraživanja dovela do spoznaje kako nedostatak određenih minerala (soli) može utjecati na razvoj mnogih patoloških stanja.
Minerali su ključ dobrog zdravlja
Njegova se predodžba o važnosti minerala temeljila na tvrdnji nizozemskog liječnika Jacoba Moleschotta da ljudi mogu ostati zdravi samo ako imaju potrebne minerale u potrebnim količinama u pravom omjeru. Prema Schüßleru, ljudsko tijelo sadrži 12 anorganskih soli koje u zdravom pojedincu postoje u savršenoj ravnoteži. Zato se ove soli nazivaju i tkivnim solima. S druge strane, ako se naruši savršenstvo timskog rada ovih minerala, nastupa bolest. Također, prema homeopatima se ovim solima tijekom terapije nije moguće predozirati. Primjerice, soli s kalcijem neće se akumulirati u zglobovima i bubrezima uzrokujući koštane izrasline i kamence, već će kalcij otići u kost te ju učvrstiti.
Ovih 6 Schüßlerovih soli mogu puno toga…
Osim po latinskim nazivima, soli ćete često pronaći i pod rednim brojevima. Tako će Calcium fluoratum biti sol broj 1, Calcium phosphoricum sol broj 2… (tim redoslijedom su navedeni i u tekstu).
Calcium fluoratum (BR. 1) sol je koja omogućuje elastičnost tkiva, posebice hrskavice i tetiva. Uslijed manjka ove soli može doći do bolova u zglobovima, karijesa i parodontoze te promjena na koži (pojava bora i strija, lomljivi nokti). Također se može koristiti kod osteopenije i osteoporoze. Calcium phosphoricum (BR. 2) važna je za jačanje kosti jer kalcij i fosfor pripadaju najvažnijim mineralima u kostima. Zato je također značajan kod rasta djece, mineralizacije zuba, cijeljenje prijeloma te pomaže kod osoba sklonih krvarenju. Ova se sol koristi kod bolesti poput osteoporoze, artritisa, artroze te kod usporenog ili prebrzog rasta.
Ferrum phosphoricum (BR. 3) preporučuje se kod pojave povišene tjelesne temperature, odnosno u počecima viroza i upala. Budući da je željezo dio hema (prostetičke skupine hemoglobina) ova sol omogućava povećanu opskrbu stanica kisikom. Pozitivno utječe na aktivnost stanica imunosnog sustava (makrofaga i polimorfonuklearnih granulocita), djeluje detoksikacijski, a pojačano se troši kod osoba koje konzumiraju namirnice s purinskim alkaloidima (kofein, teofilin, teobromin) te nikotin. Kalium muriaticum (BR. 4) prikladna je sol kod infekcija uha te kod začepljenog nosa. Kada nastupi teža infekcija, preporuča se prvo uzeti Ferrum phoshoricum, a zatim ovu sol. Također, djeluje kao sekretolitik i čisti tijelo od „raznih toksina“ (mnoge su upute za primjene ovih soli vrlo općenite jer ipak je riječ o homeopatiji te ne postoji dovoljno dokaza za apsolutno svaku indikaciju).
Kalium phosphoricum (BR. 5) pomaže kod umora, nervoze, opstipacije te općenito manjka energije. Značajna je, dakle, za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Zato je idealna za studente koji pripremaju težak ispit ili učenike kojima gori pod petama. Kalium sulfuricum (BR. 6) koristi se kod blažih iritacija kože, a vitiligo može ukazivati upravo na nedostatak ove soli. Zbog sulfata omogućava detoksikaciju organizma. Povoljno ga je rabiti kod upala s obilnim sekretom; regenerira mukozno tkivo te pomaže kod dječjih bolesti poput rubeole. Korisna je i za sportaše jer ovaj je mineral pogodan za regeneraciju mišića i sprečavanje upala.
…a ni ostalih 6 nisu manje moćne.
Magnesium phosphoricum (BR. 7) sadrži magnezij koji je kofaktor više od 300 enzima u ljudskom organizmu. Samim time njegov deficit uzrokuje mnoge promjene u fiziološkim procesima. Primjerice, nedostatak magnezija uzrokuje migrene, nesanicu te grčeve u mišićima. Kod jakih glavobolja, grčeva i bolova u mišićima te menstrualnih bolova ova sol može biti od znatne pomoći. Natrium muriaticum (BR. 8) omogućava održavanje kiselo-bazne ravnoteže, stvaranje novih stanica poput eritrocita te proizvodnju želučane kiseline. Uslijed manjka soli dolazi do dehidracije stanica, a samim time do suhe kože i sluznica.
Natrium phosphoricum (BR. 9) najvažnija je sol za preradu laktata i lučenje mokraćne kiseline, ali i neutralizaciju kiselina u tijelu, uključujući i želučanu kiselinu. Važan je u katabolizmu masti i ugljikohidrata čime je idealan kod borbe s viškom kilograma. Zbog navedenih razloga ovaj mineral je koristan kod gihta, žgaravice, bolesti mokraćnog mjehura i bubrega, mikoza (gljivičnih oboljenja) te debljine. Natrium sulfuricum (BR. 10) djeluje kao diuretik pa time izbacuje suvišnu tekućinu, ali i toksine iz organizma. Zbog toga je manjak soli manifestiran u obliku smanjenog mokrenja te reumatskih bolova.
Calcium sulfuricum (BR. 12) budući da sadrži kalcij vjerojatno zaključujete da je važna za zdravlje kosti i vezivnog tkiva. Također ubrzava zacjeljivanje rana i skraćuje trajanje kroničnih upala. Kod pojave prišteva i akni korisno ju je kombinirati s Calciumom muriaticumom. Silica (BR. 11) je kao i prethodna sol dio vezivnog tkiva. Nedostatak soli može se primijetiti kod onih kojima su kosa i nokti lako lomljivi i slabi. Uz to, prijevremena pojava bora oko očiju indicira nedostatak Silice.
Pažljivo s homeopatskim pripravcima
Nakon iscrpnog opisa svakog od ovih anorganskih spojeva važno je naglasiti kako njihova uporaba nije dio klasične medicine. Međutim, do sada su provedene mnoge studije koje potvrđuju njihovu učinkovitost. U Hrvatskoj još uvijek većina nije čula za ove minerale, a u srednjoj i zapadnoj Europi mnogi ih koriste te su svojevrstan hit. Kod pojave bilo kojih tegoba koje su navedene u ovom tekstu najvažnije je prvo obratiti se liječniku obiteljske medicine ili farmaceutu u obližnjoj ljekarni ako se radi o blažoj tegobi, a posezanje za homeopatskim pripravcima treba biti promišljeno. I za kraj, ove soli namijenjene su za blaže tegobe, a za ozbiljnija patološka stanja neizbježna je klasična medicina (posjet liječniku i farmakoterapija).
Literatura
2. Tkivne soli ili Schusslerove soli, 2020., https://www.homeovita.hr/tkivne-soli-ili-schusslerove-soli/ , pristupljeno 21. travnja 2024.