Propolis, još zvan i pčelinje ljepilo, mješavina je tvari koje pčele koriste za gradnju i obranu košnice. One skupljaju smolu iz pupova i drugih dijelova biljaka, miješaju s vlastitim enzimima sline i pčelinjim voskom te se u konačnici stvara propolis. Propolis se razlikuje ovisno o regiji u kojoj se proizvodi, vrsti pčele koja ga proizvodi te biljnoj vrsti. Iako različite propolise karakterizira različit kemijski sastav, imaju slično djelovanje.
Što se raznolikosti biljnih vrsta tiče, u sjevernoeuropskom dijelu Rusije izvor je propolisa breza (lat. Betula sp.), na Hawaiima je to Plumerija (lat. Plumeria sp.), a u Brazilu eukaliptus (lat. Eucalyptus sp.). Usporedbom antimikrobnog djelovanja propolisa iz različitih područja) dokazana je najveća aktivnost propolisa s Bliskog Istoka, a najmanja za propolis iz Njemačke, Koreje i Irske.
Druga vrsta propolisa dolazi od Melipona pčela i naziva se geopropolis. Iako te pčele ustvari imaju žarak, zovu se još i pčele bez žarka jer je njihov žarak zakržljao i nefunkcionalan. Geopropolis sličan je propolisu koji proizvode pčele medarice i prema kemijskom sastavu i prema biološkoj aktivnosti.
Nadalje, čisti propolis ne može se izravno koristiti u istraživanjima i liječenju, već se prvo mora ekstrahirati kako bi se najaktivniji sastojci otopili i oslobodili. Neka od otapala koja možemo koristiti za taj postupak jesu etanol, metanol, voda, kloroform i aceton. Tako pripremljeni ekstrakti sadrže oko 70% koncentracije propolisa, a njegova različita biološka aktivnost ovisi također o odabiru otapala.
Danas nam je poznato više od 300 kemijskih komponenti propolisa, a glavni prisutni kemijski spojevi osim smola su voskovi te, najaktivniji, polifenoli (fenolne kiseline, flavonoidi) i terpenoidi. Aromatske kiseline također su bitan dio sastava, a mogu se pronaći i mikro i makroelementi i vitamini.
Na koji način propolis uopće djeluje? Njegovo antibakterijsko djelovanje možemo razmotriti na dva načina. Prvo, izravno djelovanje na mikroorganizme, a drugo, stimulacija imunosnog sustava na aktivaciju prirodnih obrana organizma. Propolis utječe na propusnost stanične membrane mikroorganizama i smetnja je kod proizvodnje adenozin trifosfata (ATP), a i smanjuje mobilnost bakterija.
Možemo usporediti djelovanje protiv gram-pozitivnih (S. aureus kao predstavnik) i gram-negativnih (E. coli kao predstavnik) bakterija. Uočena je veća antimikrobna aktivnost na gram-pozitivne bakterije što se objašnjava specifičnom strukturom vanjske membrane gram-negativnih bakterija i proizvodnjom enzima koji razgrađuju aktivne sastojke propolisa.
Sve u svemu, propolis je vrlo značajan proizvod sa širokim spektrom djelovanja, a njegovo djelovanje ovisi o puno faktora kao što su biljne vrste koje pčela koristi za proizvodnju propolisa ili vrsta te pčele.
Izvori
Przybyłek I, Karpiński TM. Antibacterial Properties of Propolis. Molecules, 2019, 29, 24.