Propolis, još zvan i pčelinje ljepilo, mješavina je tvari koje pčele koriste za gradnju i obranu košnice. One skupljaju smolu iz pupova i drugih dijelova biljaka, miješaju s vlastitim enzimima sline i pčelinjim voskom te se u konačnici stvara propolis. Propolis se razlikuje ovisno o regiji u kojoj se proizvodi, vrsti pčele koja ga proizvodi te biljnoj vrsti. Iako različite propolise karakterizira različit kemijski sastav, imaju slično djelovanje.

Što se raznolikosti biljnih vrsta tiče, u sjevernoeuropskom dijelu Rusije izvor je propolisa breza (lat. Betula sp.), na Hawaiima je to Plumerija (lat. Plumeria sp.), a u Brazilu eukaliptus (lat. Eucalyptus sp.). Usporedbom antimikrobnog djelovanja propolisa iz različitih područja) dokazana je najveća aktivnost propolisa s Bliskog Istoka, a najmanja za propolis iz Njemačke, Koreje i Irske.

Druga vrsta propolisa dolazi od Melipona pčela i naziva se geopropolis. Iako te pčele ustvari imaju žarak, zovu se još i pčele bez žarka jer je njihov žarak zakržljao i nefunkcionalan. Geopropolis sličan je propolisu koji proizvode pčele medarice i prema kemijskom sastavu i prema biološkoj aktivnosti.

Nadalje, čisti propolis ne može se izravno koristiti u istraživanjima i liječenju, već se prvo mora ekstrahirati kako bi se najaktivniji sastojci otopili i oslobodili. Neka od otapala koja možemo koristiti za taj postupak jesu etanol, metanol, voda, kloroform i aceton. Tako pripremljeni ekstrakti sadrže oko 70% koncentracije propolisa, a njegova različita biološka aktivnost ovisi također o odabiru otapala.

Danas nam je poznato više od 300 kemijskih komponenti propolisa, a glavni prisutni kemijski spojevi osim smola su voskovi te, najaktivniji, polifenoli (fenolne kiseline, flavonoidi) i terpenoidi. Aromatske kiseline također su bitan dio sastava, a mogu se pronaći i mikro i makroelementi i vitamini.

Na koji način propolis uopće djeluje? Njegovo antibakterijsko djelovanje možemo razmotriti na dva načina. Prvo, izravno djelovanje na mikroorganizme, a drugo, stimulacija imunosnog sustava na aktivaciju prirodnih obrana organizma. Propolis utječe na propusnost stanične membrane mikroorganizama i smetnja je kod proizvodnje adenozin trifosfata (ATP), a i smanjuje mobilnost bakterija.

Možemo usporediti djelovanje protiv gram-pozitivnih (S. aureus kao predstavnik) i gram-negativnih (E. coli kao predstavnik) bakterija. Uočena je veća antimikrobna aktivnost na gram-pozitivne bakterije što se objašnjava specifičnom strukturom vanjske membrane gram-negativnih bakterija i proizvodnjom enzima koji razgrađuju aktivne sastojke propolisa.

Sve u svemu, propolis je vrlo značajan proizvod sa širokim spektrom djelovanja, a njegovo djelovanje ovisi o puno faktora kao što su biljne vrste koje pčela koristi za proizvodnju propolisa ili vrsta te pčele.

Izvori

Przybyłek I, Karpiński TM. Antibacterial Properties of Propolis. Molecules, 2019, 29, 24.

Izvor fotografije

©alefat via Canva.com